Pišem ovo jer osjećam da je moj blog usamljen. Nitko ga ne posjećuje, čak ni ja. Sutra idem na more. Ne znam dali da to gledam s dobre ili s loše strane. Nije da su meni praznici mrski, već sam skeptičan prema odlasku na more. Mislim da će mi biti dosadno. Ali koji sam ja lik, već 16 godina odlazim u jedno te isto mjesto i ne znam niti jednu, ali niti jednu jedinu osobu tamo.
Dosad je u Zagrebu bilo odlično, ali u zadnjih tjedan dana se ekipa razbježala. Nema više nikoga.
Imam osjećaj da su praznici gotovi jer je meni najveća sreća jurnjava po našoj dragoj planini Medvednici, a sad ju neću vidjeti preko mjesec dana. Vratit ću se ravno za prvi dan škole. I mislim si: "Dali da opet zajebem školu već u početku i prvih mjesec dana samo vozim?". Prošle sam godine to napravio. Nisam knjigu otvorio od prvog dana škole što je rezultiralo katastrofalnim ocjenama... na kraju. Nije meni cilj proći s 5 i biti uzor ostalima, ali, pa ja se jebemu želim upisati na fax.
Formulu nisam gledao jedno dva mjeseca. Niti jednu utrku. Jednostavno je u krivo vrijeme. OK, imam reprize, ali kakvo je zadovoljstvo gledati kad znate ishodak.
Vratio bih se na temu mora... ja zbilja volim more. I vrućinu. I otvoren prostor. Ali jebemu mater, NE VOLIM LOŠINJ!!! Super je to mjesto, je, je --- za jednog 80 godišnjeg dedeka i njegovu 10 godina mlađu trebu.
Joooj, koliko još do punoljetnosti, koliko još do dana kad ću reći: "Mama i tata, jebite se, idem ja kud ja hoću."
Niti srce me više ne sluša. ---dobro, ko da me ikad slušalo...
Ajde bok, možda kad se vratim napišem neki u biti pametni kurac. U biti kog boli kurac za ovo sranje. O jebote, šta sam ja to napiso? Dosadno mi je izgleda. Ko neki depresivac. Pas mater.
Bok, piss to jou oll. Sea jou nexst yier.
Post je objavljen 25.07.2005. u 00:44 sati.