Pregled posta

HISTRIONI, KANUNY, BLAŠKOVIĆ, 0B0JE 69 I BEPO!

Na premijeri Histriona bilo je histrionski. Veselo, vedro, prava kazališna atmosfera.
Nisam fotografirao, ništa osim završnog poklona i Ambinu i Giginu sestru Taru, koja je u predstavi igrala jednu od Histrionki. Naravno, fotografiranje je inicirala Tarina mama. Meni nije drugo preostalo nego ispuniti želju svojoj bivšoj dragoj, dami koja mi je rodila prekrasne sinove.
Ako mene pitate, svakako pogledajte Frica i pjevačicu. Neće vam biti žao. O predstavi ću pisati samo ako se neki nado(ne)budni kazališni kritičar bude neargumentirano iživljao na račun spisateljskog, glazbenog, režijskog i glumačkog posla.
U predstavi možete uživati u pravim glumačkim bravurama Žarka Potočnjaka i Barbare Rocco; Sanje Marin i Hrvoja Klobučara; Davora Svedružića i Tomislava Stojkovića; Nade Abrus i Borisa Pavlenića; Nenada Cvetka i Slavka Brankova; nenadmašne Branke Cvitković i neponovljivog Bobija Marottija; Alena Šalinovića, Ronalda Žlabura Saše Bunete, Ranka Tihomirovića i sedam mladih i sjajnih Histrionki; uživat ćete u glazbi Nine Cosseto, klavir, Miljenka Puljića, violina, i Maria Igreca, bas gitara.
Valja spomenuti izvrsne pjevačice Jadranku Gračanin, Janju Ivančan, Anu Kelin i Morenu Kovač. Meni se posebno svidjela i režija Zlatka Viteza, a da i ne spominjem glazbu Zorana Juranića, koreografiju Milka Šparenbleka, kostime Ike Škomrlj i Elvite Ulip. Izvrsna je i scenografija Dinke Jeričević. Pogledajte predstavu na Opatovini, neće vam biti žao.

Kanuny i ja smo se jutro rano uputili put Pule, odnosno Banjola. U privatni posjet mome davnašnjem prijatelju Igoru Blaškoviću i njegovoj sjajnoj obitelji.
I dok su Kanuny i Igor obavljali poslovni dio našega susreta, ja sam se družio sa suprugom Danicom, sinoć Ićom, budućim Ambinim prijateljem, i kćerkom Ninom, koja je sretna što su joj za jesenski rok ostala svega tri ispita na faksu. Tu je bila i Ićina djevojka, prava ljepotica.
Sve u svemu, ugodno druženje s meni najdražom istarskom obitelji. Ako ne vjerujete, svratite u Banjole, u piceriju Nina, i uvjerit ćete se i sami.

Oboje69 pozvali su me da se upoznamo na Danteovu trgu u Puli, gdje stanuju. Ostavio sam im ovdje broj telefona i tako se dogovorismo za sastanak. Cijela obitelj, njih četvero su blogeri. Ali na druženje sa mnom i Kanunyjem došle su samo članice šestice, dok su devetke ostale doma. Ne znam jeste li bili na Danteovu trgu u Puli, ali ako jeste, onda znate da je fontana glavni dio trga. Sam pogled na vodu donosio nam je osvježenje, pa nije bilo potrebe da gubimo vrijeme u kafićima.
Malo se podružismo i popričasmo. Na odlasku smo dogovorili ponovo viđenje kad budem prolazio Istarskom županijom. Kažu da će sa mnom pješačiti dio Istre.

Sve je prošlo vrlo brzo. Na povratku u Zagreb, svratismo s Bepom na marendu kod Stanislava Lucile u selu Grandići. Bepo je zapravo Josip Kožljan, jedan od najpoznatijih istarskih mesara. On i Kanuny su davnašnji prijatelji, još iz doba kad je Bepo pobijedio na Prstencu, staroj istarskoj tradicijskoj igri, koja se u Sinju trči kao tradicijska Alka.
Istarski gurmani raduju se Bepovu povratku u mesnu industriju. Pogotovo što Bepo otvara pršutanu. Možemo pričati o svim hrvatskim pršutima, ali istarski pršut je zaista/zaista. Nema ni grama sala, a sušen je na prvorazrednom dimu.
A bura je, kažu, svuda ista.
Tu se našao Vladimir Rojnic kojega zovu Šajeta. Prilično glasan čovjek.
Uza sir, pršut, paprike, rajčice i krastavce, koje je Stanislav ubrao u svome vrtu, te hladnu mineralnu, brzo nam prođe vrijeme. A nas je još čekao dug put do Zagreba.

S gostovanja u Istri nosim Dariju flašu prave rakije, medovače.
E, moj Dario, koji si ti sretnik. Takvu su medovinu nekad pili samo bogovi!

Post je objavljen 24.07.2005. u 21:31 sati.