Da. Doći ću. Ionako nemam pametnijeg posla. I ne znaš koliko se tome radujem – ti i ja sami.
Zašto mi sada pričaš o svojim problemima? Zašto mi govoriš o stvarima koje te muče? Te iste stvari muče i mene. Ne mogu ti ništa pametno savjetovati; mogu ti samo ponoviti fraze koje su ponavljali meni. Bojim se istih strahova, nadam se istim ishodima.
Zašto mi sada govoriš o najdražim knjigama? I meni su baš te najdraže iz potpuno istih razloga. Ne želim čuti tvoje mišljenje o njima jer znam da si u pravu. Ne želim te slušati i svakom izgovorenom riječju sve više ponirati u tebe.
Zašto mi puštaš svoje omiljene pjesme? Čuh ih već bezbroj puta; i meni su iste drage. A one koje čujem prvi put zavolim odmah, samo zato što ih voliš ti. Ne pružaj mi ruke baš kad Ripper pjeva: "Ja sanjajući uvijek idem k tebi…" Da samo znaš koliko puta odlučim krenuti prema tebi, koliko te puta poželim dodirnuti, koliko čeznem da se naši prsti isprepletu,...
Šutiš. Dišeš.
"O, da li sam ja tako davan da zaboravljaš i da li je on toliko hrabar da te otima?"
Pitaš li me to ili samo šapućeš tekst pjesme? Što da ti odgovorim?
Šutim. Dišem. I prvi mi put šutnja nije neugodna.
Post je objavljen 24.07.2005. u 16:16 sati.