Marketing
Chapter II
Dok je Wallace gasio cigaretu, male čestice svjetlosti nevidljivo su se igrale sobom, i odbijale se od zidova u nevjerojatnim brzinama.
Pogledom je još jednom provjerio vrata i da li ima ikog ispred njih. Ta njegova šutnja je polako zabrinjavala Michaela Connelya. On je znao Wallacea već duže vrijeme i znao je kako on razmišlja. Wallace je udahnuo poveću količinu zadimljenog zraka koji je izdajnički otkrivao zrake mjesečine u sobi. Počeo je pričati svojim toplim hrapavim glasom...
---------------------------PET_MINUTA_POSLIJE----------------------------------
Ured je odzvanjao tišinom, zidovi kao da znaju da je netko nešto pričao, ali su začuđeni dvijema osobama koje sjede u sobi jedna nasuprot drugoj i blijedo se gledaju. Wallace je povlačio jedan veći dim, dok se Michael naslonio na dlan svoje ruke i gledao u neodređenu točku na prašnjavom parketu. Tišinu u sobi je prekinuo vrlo neobičnim uplašenim glasom - Pomoći ću ti...-.
U taj tren se začuo kucaj na vratima koji je tako jako odjeknuo sobom, da je Michael iskreno pomislio da bi trebao promjeniti vrata jer su stvarno previše sablasna. Ipak i dalje ozbiljan posegao je za ladicom, a Wallace mu je samo diskretno kimnuo glavom u znak nijekanja i primio svoj pištolj. Ustao je iz stolice i došao do vratiju i držeću svoj Bisley Revolver iz 1984 koji ima dugu povijest. Wallace je pogledao Michael-a i kimnuo mu glavom u znak potvrde. Dakle Michael je znao da je netko pred vratima ali da Wallace još ne može raspoznati siluetu. Michael je mirnim glasom rekao -Otvoreno je!- i vrata su se počela otvarati.
Wallace zbog vratiju nije vidio tko je ušao u ured, ali je po glasu mogao razaznati mladu djevojku. Ona je prohodala još nekoliko koraka i svojim mladim i nevinim, ali i dalje ozbiljnim glasom upitala
-Gospodine Connely, jesam li došla u krivo vrijeme?-. On ju je nekoliko sekundi gledao jer mu je očito jako laknulo jer je ona ušla u ured i rekao
-Normalno da ne gospođice, naprotiv, vi ste uvijek dobrodošli.-.
-Donijela sam vam izvještaje o prohibiciji koje ste tražili...- Michael je uputio dug pogled preko sobe u Wallaca koji mu se skriveno smijao. -Hvala Laura imate li još nešto za predati ili je to sve?- Pitao ju je Michael prilično nervozno, ali sa smješkom.
Ona ga je odmjerila i okrenula se prema izlazu, i taman kad je napravila jedan nesigurni korak poput laneta, je polako zastala i okrenula se. Njezina inače plava kosa je na ovom osvjetljenju u sobi izgledala kao srebrno-plavo more koje se presijava na mjesečini.
Svojim tihim ali namjerno produbljenim glasom mu je rekla. -Da li ste razmislili o mom prijedlogu?-. On se zagonetno nasmijao i rekao joj:
- Jesam Laura, jesam. Dobro sam razmislio. Ali molim te, drugi put. Odi doma i naspavaj se, to je naređenje. Imala si dugi dan...- .
Ona se bez riječi okrenula i izašla vani nečujno kao da hoda po snijegu. Michael je primjetio da je kod vratiju zastala, te da je okrenula glavu u prozor koji je samo zbog krivog osvjetljenja zaklanjao lica Wallacea i nje. Izašla je van i nije zatvorila vrata. Kako su njezini koraci nestali u daljini, Wallace je gurnuo vrata. Kako su se vrata zatvarala potjerala su njezin parfem koji se kao kapljica vode razbio u zidove sobe.
Michael i Wallace su se pogledali na nekoliko sekundi ništa ne govoreći i dajući tišini još jednu bitku. Kad su im pogledi postali neugodni Wallace je rekao svojim hrapavim glasom -Izvještaj o prohibiciji????- i tu su oboje prasnuli u smijeh.
Tako su se smijali i dobijali rat protiv tišine i ostalog svijeta.
Dok su ograđeni sa 4 zida koji djeli njih i snježne ulice
Chicaga.
Post je objavljen 24.07.2005. u 00:57 sati.