Govorim jezikom
sebi nerazumljivim
pišem nekim
nepoznatim slovima
udišem nesvakidašnji
zrak prepun pitanja i jezovite hladnoće
natopljen krvlju osude i neraumijevanja
promrzao od ljudske neljudskosti
uzavreo od ljudskih strasti.
Gledam cvijet
tužan i začuđen svakodnevnom spoznajom
o hladnoći uzavrelog zraka
o neljudskosti ljudskih djela
Gledam cvijet
napušten i zaboravljen
u svojoj jednostavnoj ljepoti bivanja
i on govori jezkom sebi nerazumljivim
i on piše nepoznatim slovima.