....ponekad sanjam da tu si kraj mene....
volim te...
nedostaješ mi...
željela bih da mogu sklopiti oči...otići u neki drugi svijet...otići u snove...i tamo zauvijek ostati...borim se protiv svega...borim se protiv svih...nitko ne razumije...nitko...ali oni te nisu upoznali...oni nisu proveli s tobom svo to vrijeme kao ja...nisu...oni ne znaju kakav si ti...oni u tebi vide samo osobu koja ne može oprostiti...ja vidim tebe onakvog kakav jesi...
...neću ih slušati...ne želim ih slušati...ne pomažu...nek me puste na miru...to je moj život...i ako ja želim cijeli život provesti misleći na tebe onda ću ga i provesti...nisam ovo zaslužila...ili jesam? jel mi se sve vraća? je li ovo plaća za sve ono što sam ja napravila? je li??
...pustite me na miru...i sama sebe dovoljno kažnjavam...ne trebate mi još vi soliti pamet...pustite me...naravno, lako je biti pametan kad se radi o nekom drugom...
...bježite od mene...pustite me da se ugušim u vlastitoj nemoći...pustite me da sama preletim ovu bol....
...samo šutite...riječi ne pomažu....jer ne znate što reći...jer govorite krive stvari....budite samo prijatelji....
a prijatelji razumiju....da...prijatelji ne pitaju zašto ja njega toliko volim, prijatelji neće reći da sam glupa jer mi je toliko stalo do njega......prijatelji će me zagrliti i ja ću osjetiti da razumiju....
samo šutite...ne osuđujte...ne kritizirajte....pustite me da budem sama, pustite me da sama sve riješim...
sama....kao i uvijek....
Post je objavljen 23.07.2005. u 12:53 sati.