Subota je provedena po volji. Umjesto obveznog velikog spremanja, prošetala se do roditelja. U tenisicama, trenirki i sa sportskom torbicom preko ramena, preko cijelog grada, do kvarta gdje su kuće i zimi tople, tople i izvana. Čula je sve što je morala, rekla koliko joj se htjelo reći. Otac je neki puta naslutio što u njoj nema, I zadržao to za sebe do skorog zaborava. Nekoliko njegovih proplamsaja svijesti su bile jedine prilike kada su njeni roditelji shvaćali da je ona samo ljuštura. Majka ju je smatrala. Nema opisa za ono što je majka mislila o njoj, osim obične privrženosti majke prema djetetu. Takva je majka bila cijela.
Na povratku je prolazila nekim bulevarom, vidjela je svadbenu povorku. Osvrnula se, stala, gledala dok nisu davno odmakli. Otvorila je torbicu, uzela telefon, dugo razgovarala stojeći u onom istom stavu i gledajući u istom onom pravcu u kojem je pogled pratio okićena vozila. Završila je razgovor, stavila telefon u torbicu, zatvorila ju umjereno žustrim pokretima i ponovo ju prebacila preko ramena, te nastavila stajati dok nije uhvatila pogled kroz izlog voćarnice uz nogostup. Netko ju je gledao, dakle, predugo je stajala na mjestu i to nije dobro. Nastavno, nastavit će hod doma.
Od jutra stalno zadovoljna, životinjica je i dalje tiho brujala.
Vrijeme za retrospektivu prvog dana je došlo u predvečer. Životinjica je mazno šaptala brujanjem. Kava s kremom od cimeta i speculas kolačići, kombinacija koju nitko nije razumio. Nedjeljom si je pripremila dovoljno kreme da joj potraje do sljedeće nedjelje, ponedjeljkom poslijepodne je kupovala nove kekse, a stare, koji su već poprimili vlagu, spremala u jednu platnenu vreću obješenu u spavaćoj sobi. Nije ju nikada praznila, i vreća je sada bila dupke puna i jedva je visjela. Soba je mirisala na speculas.
Davno prije prvog dana, jedan se mužjak pridigao u spavaćoj sobi punoj mirisa finog keksa, inače prilično praznoj. Na laktu, gledajući u prozor, leđima okrenut ženi u koju je prije pola noći unio sve što je mogao, rekao da bi bilo bolje da soba miriši na seks nego na keks, a ako je već keks, onda je dobro da se zove speculas. «Stvari su jasnije.», rekao je i ustao se prije zore. Za 5 godina će se još sjećati Anje, žene nakon koje više nije tražio partnericu po vanjskom izgledu.
Ne zna je li ju pozdravio na odlasku, ne zna ni ona. Takve stvari je primjećivala samo kada je predmet razgledavanja bio potencijalno zanimljiv. Pogledala je njegova leđa na odlasku pogledom kojim se prate istrošene baterije kako lete u kantu za smeće. Sada ga se nije sjećala.
Pojela je sve kekse iz zdjelice, razmišljajući.