Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/novigradsko2005

Marketing

Dnevnik D.T. - 12.o4.2oo5. utorak


Ekipa iz Novinarske bila je u našoj radionici i fotkala radove za logo novina. Po mom mišljenju dva dječja rada su bila bolja od mojeg ali ispostavilo se da je moj rad, najvjerojatnije zbog crno-žutog kontrasta, najlakše za reproducirati tako da je moj logo izabran za pobjednika! Kakve li samo sitnice usrećuju čovjeka.

Sinoć u razgovoru sa književnikom nakon predstavljanja knjige « Cha for kids « gospodin mi je dao prednost u postavljanju pitanja ispred cura koje su bile sa nama, valjda zato što sam stariji. Kako ja nikad u životu do tada nisam bio u ulozi novinara mogao sam biti i prezadovoljan odabirom sugovornika. Prvo pa književnik! I to takvog kalibra iza kojeg stoji Školska knjiga.

Postavim ja njemu pitanje, zgrabim onu žutu HB olovčicu i sad ću ja kao pohvatat' sve što je on rek'o. Moš mislit'! A on se rasprič'o, nikad kraja. Nakon drugog pitanja na koje je odgovarao dugo k'o da je na obrani disertacije imao sam zapisano možda deset riječi (disertacija, lat. dissertare: znanstvena rasprava). Čuo sam da je prvi put najslađe, ali da nije ni lako. Stvarno mi je u isto vrijeme bilo i slatko i teško.

Ali sve ovo nije važno kao ovo: zahvalim se ja njemu, preda on palicu maloj Zrinki kad ona mrtva-hladna uze torbu i iz tamo nekog pretinca izvadi diktafon! Iskočiše mi oči k'o u crtiću i sve ne mogu vjerovat' što se to događa. Stisne mala neko dugme i postavi pitanje a on priča li ga priča, što on više priča to se meni sve više muti jer kužim da mi je život opet ispričao vic na moj račun! I opet pomislim na to koja sam legenda.

U tom trenutku sam saznao da ću otić' kod Sandy zamolit' za diktafon i razgovarat' se sa svima koji budu htjeli a ja ću to lijepo zabilježit' pa neka stoji. Možda nekad nekog «derana» u budućnosti razveseli to što sam radio.

Tako je i bilo. Sandica mi je posudila spravicu a ja sam se ufurao da radim za Školske novine. Prvi sugovornik bio je Joža, razgovor je obavljen u Rivareli, trajao je taman toliko koliko Čovjeku treba da se popne stepenicama od prizemlja na prvi kat!



Post je objavljen 22.07.2005. u 22:27 sati.