Pregled posta

Leći pod

Jednadžba koja je činila uravnotežen protok njenog života nije bila korektno notirana. Tamo gdje je trebao biti znak jednakosti, kod njene je stajala inegzaktna tilda. Činjenica kojoj nije pridavala pažnju, jer sve se odvijalo vrlo blisko njenim zamišljenim rezultatima. Lijeva strana jednadžbe je zadovoljena na način da je desna strana, ono što je primala od svijeta, uvijek imala dovoljno za dati. Zapravo, ona je samo bila kadra uzeti.
I da je znala za tu aproksimativnost tijeka uzetog i proizvedenog, ona se ovih dana ne bi s time pozabavila jer imala je svog novog unutarnjeg prijatelja na brizi i promatranju.
Privremenost malene simbiotske zajednice Anji nije bila uopće upitna. Budući je bila rezultat njene introspektivne vizualizacije, u njenim očima je takva pojava svakako morala nestati onda kada se stvoriteljica odluči pucnuti prstima i raspuknuti ju kao mjehur od sapunice. Uobličena, životinjica je dobila ime Životinjica i uzet će joj i postojanje i ime onoga trena kada odluči raspršiti njeno gradivno tkivo. Mirni, kojoj se uvijek sprdala radi njene želje da otvori restoran pod imenom "Restoran", ni mrtva ne bi priznala da je životinjicu tako nazvala.
Sjedile su zajedno, treći je dan. Jedna je u drugoj. Neeuklidski, ona unutrašnja čini vanjsku opnu. Prva opna je nastala zatajivanjem. O njoj neće biti nikada ni riječi, ni govorene, niti pisane, a ni sugerirane mimikom. Čedo iz pjene betonskog života, dlakava Venera unutrašnjosti Anje, nije bila dovoljno privlačna da ju zamisli na Boticelliju, nije čak ni za mamu bila dovoljno prihvatljiva.
Da je materija Životinjice bila nešto novo, onda bi i opna bila novina, ali sve što je u njoj spremljeno, postojalo je od prije i sada je samo stavljeno na jedno mjesto, zadobilo uobličenu egzistenciju kako bi se olakšala manipulacija cjelokupnim sadržajem, odjednom. Umjesto da rublje prenosi komad po komad, stavila ga je u košaru i sada očekuje da će ga iznijeti van u komadu. Ne još, ali odnijet će ga. Baciti će sve, sve će razbiti u atomske komadiće, elementarne i neškodljive. Sutra. Sutra će to učiniti, sigurno. Probudit će se, oprat će lice, utrobu, a na kraju i zube. Točno će tim redoslijedom učiniti četvrtog dana Anje, u subotu.

"Ja sam ulični hodač", čulo se iz slastičarne na korzu. Sjedila je četvrtog dana, opet je pila kavu na onom istom mjestu od prvoga. Jutros je oprala lice i zube, okus kalodonta se miješao s okusom kave. Nije joj ni to odgovaralo. Životinjica je pak dobro reagirala na situaciju, brujala je; Anja se mogla kladiti da to ona zapravo prede. U svom kratkom životu, svugdje je bila nervozna i bolna, osim ovdje. Anja se osmjehnula, predvidivost se nazirala, a iz predvidovosti dolaze mogućnosti za vještog kombinatora. Neprijatelj je pokazao neku karakteristiku. Pokazat će ih sve, naći će se ona koja je najslabija, i neprijatelj će biti uništen.
Ustala se i krenula. Ni po čemu se ne bi zaključilo da je skočila kao pajac iz kutije, osim po tome što je, tako ne nalik sebi, ostavila na stolu oko trostruko više nego je iznosio račun za usamljeničku kavu.
Imala je najbolju prijateljicu. Naglašavala je "najbolja" i tako ju je oslovljavala. Na moru, kada ni jedna od njih nije bila udana, nije imala posao, stalnog dečka, pa ni problema, čula je od nje da žali što svijet nije u vakuumu, jer tada bi šareni baloni mogli biti puno prazniji. U uvjetima atmosfere su puni sabijenog zraka, pa se ne mogu usporediti sa šerenim i potpuno praznim balonom Anje. Dodala je još, da može i ovakav balon biti dobra usporedba za Anju, jer je pun stlačene energije, iako zapravo potpuno prazan. Nije joj priznala da je u pravu, samo zato što je za priznanje potreban osjećaj krivice kao temelj, ili barem krečna prašina na tlu, nešto od čega priznanje počinje. Izostankom osjećaja da je to nešto uopće loše, dala joj je za pravo, prešutno. Glasna izjava da je u pravu nije ništa značila povrh svečane povelje za istinitost koju joj je dala mirnoćom svog suglasja. To joj nije značilo ništa, čak ni to da je taj balon, podrazumijevalo se, lijep, privlačan.




Post je objavljen 22.07.2005. u 15:08 sati.