...nazočna u svakoj pori moga tijela, uzbibano čekanje i prepune misli...prepune tebe i naše ljubavi. Neko vrijeme smo si poklonili tišinu, preskačući svakodnevnu želju, radi nekog drugog mira...
Ipak bila sam i još sam kapljica rose na tvom dlanu, a ti nježni leptir koji prati svaki moj korak, svaku misao...Da, brojimo dane do susreta, još malo...tako malo...Umor, puno radim, tako mi najlakše prolaze dani bez tebe. Volim te, dragi moj, beskrajno, neizmjerno...zauvijek...
Post je objavljen 22.07.2005. u 14:36 sati.