Pregled posta

OKRET KA JULIERE

Poslije desetak kilometara hodanja od Sesveta prema Donjoj Zelini, evo me kod Gurmana u Soblincu uz prvu jutarnju kavu i mineralnu. Čovjek za stolom do mene naručio je gulaš s tijestom. To toliko opojno miriše da je teško odoljeti. Da sam proizvođač mirisa, proizvodio bi upravo miris goveđeg gulaša.

Sesvete pamtim kao malo naselje, a danas je to velegrad, što možete vidjeti i na fotografijama. Kockarnice ga čine zagrebačkim Las Vegasom. Sami mještani za Sesvete kažu da je Zagreb na istoku.

Skrenuo sam malo s puta da obiđem svetište Antuna Padovanskog u Sesvetskim selima. I, što reći, osim da je sve lijepo uređeno. Crkva je prva liga, tim više što je su sklopu crkve i dječji vrtić i igralište. A ni dvori iza crkve nisu loši.

Na povratku iz Sesvetskih sela, u lijepom malom šumarku ugledah drvosječe. Svratih do njih, jer odavno nisam gledao prave drvosječe kako rade. Nekad sam ih promatrao u slavonskim šumama kako oštrim sjekirama muče hrastove. Ovi momci nemaju sjekire. Naoružani su motornim pilama. A motorna pila za drvo je isto što i giljotina za čovjeka. S tim što stablo pada, a glava, to jest korijen, ostaje u zemlji.

Kad sam pokraj puta ugledao suncokrete kako se okreću oblacima tražeći sunce, odmah sam pomislio na našu Juliere. Zato sam opet skrenuo s puta i kroz gustu, vlažnu i visoku travu probio se do tog simbola naše voljene dame. Dario, molim te stavi fotografiju suncokreta uz ovaj tekst. Juliere je to zaslužila. Kao što zaslužuje rukoljub, pa i sve ostalo što je lijepo.

Što se tiče mirisnog gulaša, izdržao sam i nisam naručio. Baš sam karakter.

Post je objavljen 22.07.2005. u 10:22 sati.