Jednom, još u doba prašine, na lijevom se komadu neba pojavio trenutačni trag. Gromada se valjala. Činilo se kao da ju je moguće uhvatiti za glavu. Ili za rep. Iz nje se pušilo i za njom je išao dim. Kažu da nisu samo bijele, ali ova je bila. Glasna i sjajna. I onda je bio kraj.
Post je objavljen 22.07.2005. u 07:30 sati.