Marketing
I Wan't Ye For Pirate Army, part III: Heroes of Sljeme and Magic
O Sljemenu, lavu i ormaru (bez ormara i lava...)
Harrr! Naš oštroumni plan gerilskog ratovanja na Medvednici je bio potpuni uspjeh. Uz pomoć sjevero-južnatog vjetra koji nam je bio nadasve naklonjen (mislim čak da mi se upucavao) i kiše koja je prestala padati upravo u vrijeme našeg napada na ključnu geostratešku točku na putu prema Sljemenu – mali potok nepoznatog imena, koji nas je dovoljno napojio i omogućio nam put dalje, u divljinu. Taj potočić, a i mnogi drugi topografski nazivi bit će izmijenjeni i preimenovani u imena junaka koji su sudjelovali u ovom herojskom napadu. Naravno, pošto smo bili samo nas petorica, dosta imena će se podudarati, ali to je ujedno i način da se lakše zapamte za generacije školaraca-gusara koji će o ovome učiti na satovima povijesti, hrvatskog, tjelesnog, matematike, a bogme i likovnog.
Napad je tekao na sljedeći način – stratezi, čitajte i učite:
1) Sastali smo se na Jelačić placu, gdje smo pod okriljem bijelog dana, skriveni kišom koja je nezaustavljivo padala po trgu lišenom i najvećih frikova kojima inače ne smeta jebeni prolom oblaka, neopaženo naočigled svih koji su sjedili u obližnjim kafićima pješice zaplovili put Ribnjaka (u jebote, koja rečenica...Proust bi laktirao od ponosa). E da, na Trgu nisam propustio priliku klađenja s Yarr'nturijem. Naime, morao sam otrčati po najvećem pljusku od kraja Tkalče do Bana...hehe, nije da smo se kladili u pare ili nešto, jednostavno smo se kladili. Naravno uspio sam (uz minimalne gubitke – upalu pluća i 'kašalj koji se fura na TBC' sljedeći dan)
Osvajanje Trga... (moramo mu hitno nadjenuti drugo ime)
2) Osvojivši Ribnjak, kojeg smo uslijed vremenskih prilika zatekli nebranjenog, krenuli smo prema Mihaljevcu... Tu smo stali i pričekali tramvaj (Heh, mi gusari smo fine guze). Bili smo spremni pristati i na bus, ali (peder) nije došao.
Inspiracijski govor u stilu Bravehearta i njegovih idiotskih holivudskih klonova
3) Na Mihaljevcu smo presjeli na 15-icu, jedan od onih krajnje sumnjivih tramvaja koji voze samo nekoliko stanica i uvijek su prazni. Tu smo počeli raditi sranja (ako ne računate ono na trgu). Zauzevši tunel, otimajući ga od nekog zbunjenog njemačkog para, naivnih turista o kojima će se godinama pričati u njemačkoj ambasadi, krenuli smo dalje (hmmm...tek mi je sad palo napamet da su možebitno i oni krenuli u pohod na Mongoliju...ah well, ništa od toga... they belong to the sea now...).
Strmovit put u nepoznato...sva sreća da nismo bili pri sebi (planinski zrak u plućima, alkohol u krvi i odumrle stanice u jetri čine predivan spoj)
4) Kada smo stigli na prvi uspon raspršili smo se ovisno o fizičkoj snazi, fotogeničnosti i kompjuterskoj pismenosti. Arni, Komunjara-Sale (gusar pripravnik), moja guzica i ja krenuli smo prvi. Skoro je pala još jedna opklada kada smo naišli na suho drvo koje je visilo s puta. Ipak nisam bio toliko blesav da se popnem na njega, ali bojim se da je odustajanje utjecalo na posadu i da me nakon te (ne)zgode smatraju manje vođom, još manje kapetanom, a ponajmanje muškarcem (naime, pravi muškarac će učiniti svaku pizdariju ako se okladi da može). Bit ću prisiljen pobiti pola posade da dokažem svoju nadmoć (Napisati to na post-it!).
Suho drvo koje izaziva na glupu smrt... skoro me imalo... stupid tree
5) Jedan od pridošlica u našu posadu, niški gusar i stari morski vuk zvani Tomo, zaostajao je čitavim putem, a nakon što je naglo nestao ostavili smo ga nekim pticama za koje me je Komunjara-Sale uvjeravao da su lešinari. Jedine ptice koje ja poznajem su delfini pa sam mu povjerovao, ali planiram ga dati objesiti jer se usudio nešto objašnjavati kapetanu. Opet sam ispao budala. Garrr. (Mental note: nauči čitati i pisati!)
Borba s nekom babom... 'nitko ne smije proći preko mosta ako ne odgovori na tri pitanja' kind of thing
Baba je snažnija nego što se činilo... prisiljen sam primjeniti silu (ali kurva je imala obje ruke i samo jednu umjetnu nogu, a i ono srebrno zubalo me iznenadilo - skoro me dobila)
6) Nakon nekoliko borbi s mnoštvom dlakavih životinja od kojih su neke bile ljudi, sukobili smo se s najvećim neprijateljem od svih – alkoholom. Admiral Pauss je sa sobom nosio bocu pet-šest puta fermentiranog alkohola (bez etikete), koja bi naša umorna tijela vođena slabom voljom zasigurno desetkovala te nam na taj način uzrokovala siguran gubitak rata. Hrvali smo se s našim demonima, ali smo nakraju odlučili proliti alkohol jer nam se bljuvalo od samog mirisa (ako vam to gusari kažu, onda je fakat bilo loše!).
Logorska vatrica i planiranje sljedećeg opijanja...uhm...napada
7) Sljeme smo naposlijetku zauzeli lukavom strategijom zamišljanja da smo ga osvojili pošto nam se nije dalo penjati se na vrh. Ponosmo smo proglasili 'Slobodno Kraljevstvo Sljeme' nekih 200m ispod njega, u planinarskom domu 'Puntjarka'. E sad djeco i povjesničari, pamtite ove podatke jerbo će oni biti ekvivalent zasjedanja u Jajcu, Jaltske konferencije, onoga kad smo se napušili kod Nakija i sl. Inače, ovo o čemu ste upravo čitali bit će poznato kao 'Prva ofenziva'. Odsada će se ljudi, medvjedi i 'ptice' rađati SLOBODNI na teritoriju prve gusarske države. Svi koji žele postati državljani neka nam se jave. Oni koji su se učlanili u vojsku već su državljani i imaju pravo na zemlju koju ćemo, kada ubijemo sve indijance, nasilno naseliti.
RAT SE NASTAVLJA...
PS: Fellowship of The Larch trenutno je u fazi sexa, droge i r'n'r-a pa je malu u kurcu s vremenom za pisanje bloga. Naravno, to vas ne smije sprečavati da uzimate lovu od vaših staraca i šaljete je nama. Ako vam roditelji ne daju pare - sjetite se savjeta iz ulice Sezam - UBIJTE IH! (možda to i nije bilo iz te emisije, ali anyway, ubijte ih). Hvala na podršci.
Cpt. Black ' To što imam sifilis ne čini me manje čovjekom' Adder
Imaginarni kralj, avignonski papa i uzoran građanin
Post je objavljen 21.07.2005. u 23:32 sati.