Upravo se time bavim ovih dana, pronalaženjem, svojih i tuđih grešaka. Riječ je o brojkama, ne o ljudskim osobinama da se razumijemo. No i brojke znaju tu biti jako tajnovite.
Da smo mi ljudi griješna i tajnovita bića poznato je odavno. Griješiti i griješkica….tajna i tajnica…Upravo mi je ovakvom analogijom postalo jasno zašto pojedini naši lingvisti nas žele vratiti korak unatrag tj. korijenskom pravopisu i natjerati nas da koristimo isključivo hrvatske riječi. Jer stvari postaju još očitije i jezik još transparetniji.
Kojeg ja razumljivo ne pišem. Transparetno nije hrvatska riječ, ali transparent možda i je . Natpisi. Kako milim po Zagrebu ovih dana gdje je situacija s prometom prestrašna slušam radio koji pruža manje informacija nego ikad i gledam natpise. Na tisuće i tisuće plakata, natpisa, reklama za tvrtke, putokaza, smjerokaza. Za ne povjerovati koliko su se multiplicirala imena tvrtki, obrta. Nalaze se svuda. Pored prometnica, na vozilima. Na fasadama, kod obnavljanja fasada. Tu su i slogani…Zapravo male pjesmice i poruke…
U marketiškoj akciji je VIP (15 minuta po cijeni jedne-ljetna tarifa), Radenskina tvrdi da je Zauvijek mlada, Suzuki nam sugerira da vežemo pojas kako ne bismo morali plaćati liječnike, SIMPA tvrdi da prodaje mobitele za 1 kunu (cijena je preko 540, ali o tome drugi puta), reklama za 24 sata je zauzela nekoliko reklama na zgrada koje se obnavljaju, kraj ceste možete naći repertoar kazališta Ulysis, . Bijeli Zagreb je proljetos bio Rozi, a danas je vrlo šaren. I svi baš svi žele reklamu. Svi žele biti uz cestu na istaknutom mjestu. Vidljivi i očiti.
Neki domaći brandovi nestaju drugi se stvaraju. A neke se mijenjaju. I to drastično. Moj prijatelj Josip mi je rekao kako nema te situacije u kojoj se Hrvati neće snaći I koju ne poznaju. Naizgled neobrazovani Hrvati doista mnogo znaju i mnogu. Metodom pokušaja i pogriješaka često, ali…I to je priznata znanstvena metoda.
Neki dan u novinama podatak da je drastično porasao uvoz govedine u Hrvatsku…No seljaci nisu propali i junetina ide bolje nego ikada. U «crnoj» varijanti. Kao i svinjetina. Sjever i Jug je blizu, povezan i ljudi su počeli koristiti situaciju, odličnu sezonu. Autrocestu…Veze i poznanstva. Zakolje se uveče na Sjeveru, do jutra je friško u Dalmaciji, nema papira, ali ljudi znaju da je u pitanju domaći proizvod. Čak nema ni posrednika i meso ide na pregled, jer nitko ne želi probleme. Ne želi škandala, jer cijeli posao propada. Kupuje se od poznatih. Isključivo. Prevoze poznati. I nije riječ samo o mesu, govorimo o povrću, vinu i masu drugih proizvoda. …Mali potpomažu male. Više nego ikada u Hrvata je bitno tko si, s aspektom na povjerenje. Da li se njemu ili njoj može vjerovati A priča se da je teško. Naravno da se priča. I naravno da je teško. I naravno da je istina, negdje duboko skrivena. Službeno čujem da je pao BDP. Pa zar doista. Zar naši vrli ekonomisti ne mogu malo porijeko izračunati stvari. Jer novčana masa konstantno raste, a sigurno to Rohatinski ne radi zato što nam je privreda u recesiji. Iako se o njoj priča…
Bijeli, rozi ili šareni, ali Zagreb je uredan. Pun ljudi i uredan…A i to nešto govori….
Post je objavljen 21.07.2005. u 14:12 sati.