«Na seminar u rujnu ići ćemo mojim autom.» izjavila je moja Kolegica neki dan.
Ok. Pomislih, lakše je, bit će brže i nećemo biti vezane na vozne redove. No s druge strane, kako da joj objasnim da mi se nimalo ne dopada kako ona vozi. Vrlo je oštra, ne zbog brze vožnje, već zbog trzaja pri koćenju, mijenjanju brzina, skretanju… uglavnom, kad god se s njom vozim imam mučninu.
Moj najveći problem je što ne mogu uvijek niti osmah osobi reći takvu istinu. Zašto joj to ne mogu reći otvoreno? Ne mogu se prisiliti. Luđak, eto to sam, radije trpim, pijem tablete protiv mučnine, nego da kažem ono što mi je u mislima… možda ipak smislim način da ju odbijem.
Moj su problem mučnine pri vožnji.
Automobili mi nisu dragi. Prvo što na mene djeluje je osjećaj skučenosti u kabini, zatim onaj poznati (grozni) miris automobila, gume, plastike, tapicirunga i benzina. Ako vlasnik još «upikne» neki osebujni miris da bi u autu bilo mirisno… doživljaj je kompletan… mučnina ubrzano slijedi. Ako je vožnja kraća, mogu se kontrolirati i izdržati sve te izazove, no ako je vožnja duža… nastaju problemi.
Samo je nekoliko osoba s kojima se volim voziti i gdje mi se mučnina nikad ne dogodi.
Post je objavljen 21.07.2005. u 11:12 sati.