Što zapravo radim? Pišem ovaj blog na 34,000 ft nadmorske visine. Ne, lokalni avio prijevoznici u USA nemaju wi-fi, dakle – ovo pišem offline, a post ide nakon što se „prikopčam.“ Na pisanje me ponukao neki „Mac's Amber Ale,“ inače vjerojatno nebih :-)
Let je iz San Diega za Seattle kasnio u polasku 4 sata. Umirao sam od dosade u zrakoplovnoj luci, nisam znao kamo bih sa sobom. Radio sam nekih 2 – 2.5 sata, no nakon toga fakat više nisam mogao izdržati. Koliko god Alaska (Airlines) imala ugodan customer service, ovakva kašnjenja nije jednostavno trpjeti. Stići ću doma iza 1 ujutro. Alaska kasni gotovo svaki puta, ali ipak ne čitavih 4 sata. Istina je da je letenje između gradova ovdje ekvivalentna vožnji autobusa po Hrvatskoj, Alaska ima preko 200 letova dnevno samo iz Seattle-a, no 4 hr bi bilo puno i za ZET. Na polasku smo još čekali i na nekakvo testiranje i potvrdu da lampice upozorenja koja su zasvijetlila pilotu nisu bila ništa posebno, nego samo computer bug :D Ako se ovaj post pojavi na blogu, znači da je to bila točna pretpostavka.
Što je trenutno 'hot' u mojem malom sustavu? Pa evo: http://www.colorzip.co.jp/en/. Tehnologija za skeniranje koda na proizvodu. Ne radi se o uobičaenom bar codu, nego pravokutnom kodu u boji. Naime, najveća vrijednost toga je da dotični kod mogu brzo I točno „pročitati“ i rastumačiti obične VGA i 1M kamerice na telefonima. Sa bar code-om je to popriličan problem (postoje pravokutni crno-bijeli kodovi, koji mogu sadržavati čitljivu informaciju za mobilni telefon, no ovo radi bolje). Ovaj color code moguće očitati, napr., kamericom mobitela sa slike na televizoru! Dakle – konzumerizam at its best! Scenario: na TV-u, za vrijeme prekida nogometne utakmice, pojavi se reklama nekog proizvoda, s color codom. Uperiš telefon prema proizvodu, pokreneš aplikaciju koja skenira kod, poveže se na server, izvrši naplatu i proizvod stigne doma kroz par dana. Nemaš osječaj da si potrošio i penny, niti si morao nekog zvati, ili otvarati kompjutor i iči na web. Stigne ti na telefonski račun, kroz mjesec dana. Japanci i Koreanci su poludili za time. Nadam se da će uskoro i u USA. Ovdje je data transfer brz, infrastruktura je ok, telefoni su ok, a i operaterima se sviđa. Još jedan interestantan detalj u svezi toga – firmu su osnovali Amerikanci, no Koreja, Japan (a i Kina) su za te stvari još uvijek bolja sredina. Kina je još ponešto u zaostatku za Japanom i Korejom u tehnološkoj infrastruturi (koja je več mahom izgrađena, no nije još u komericijalnoj upotrebi). Radi se o tome da vlada u Kini još uvijek nije podijelila 3G licence za komercijalnu opoterbu (i ako su največi operateri več dobili dozvole za izgradnju test infrastrukture u nekim mjestima). Očekuje se početkom 2006. Znači – ako vas zanima što se novo događa s upoterbom mobitela, pogledajte tržišta u Koreji, Japanu i Kini. Čemu „pametni“ mobilni telefon ako se ne koristi na razne pametne načine. Mene takve stvari fasciniraju. Ponajviše jer unapređuju i pojednostavljuju dnevno življenje. Ili ga, jednostavno, čine veselim.
Post je objavljen 21.07.2005. u 10:38 sati.