« Previše je onih koji ruše, onih koji misle da silom mogu stvarati svijet « nije misao zvijezde večeri nego njegova sugovornika koji je preuzeo ulogu domaćina, također književnika Enesa Kiševića. Druženje je zamišljeno i realizirano kao razgovor između njih dvojice i bilo je po meni vrlo dobro zato što mislim da bez obzira koliki zaljubljenik u poeziju čovjek bio takve manifestacije mogu vrlo lako postati zamorne i dosadne ako se publici ne ponudi interesantan sadržaj. Bili su kratki i zanimljivi.
Milan Rakovac je Istrijan kojemu je stalo do njegove rodne grude i to se najbolje vidi u poeziji koju izlaže u čakavskom djelu «Cha for kids», u duši je umjetnik koji se igra riječima jer nam skreće pozornost na riječ Istra koja unatraške kaže Artsi a zapravo govori da umjetnosti. Odmah u početku je napomenuo da su njegovi prvi pisci bili Mandrak i Flash Gordon.
Prekretnica mu se dogodila u dvanaestoj kada je pročitao Lava Tolstoja i shvatio da može pisati bolje od njega a meni se svojevrsna prekretnica dogodila upravo u tom trenutku jer mi je bakica koja je u dvorani sjedila na stepenicama iza mene nagazila petom na mali prst. Prekrenule su mi se sve zvijezde pred očima.
Pričao nam je o njegovom «skoro susretu» sa Tinom Ujevićem koji je govorio 12 jezika kojeg je izbjegao prešavši na drugu stranu Masarykove ulice u Zagrebu da ne dođe u iskušenje da mu kaže da je i on pisac ( Tin je rođen u Vrgorcu, dalmatinskom mjestu pored Makarske, pozdrav 4.a i 4.b 2oo4./'o5. iz Vrgorca od Damira!). Pričao nam je i o Nadi, ljubavi njegovog života s kojom je fizički odnos realizirao do kraja, slučajno su se dotakli rukama u vlaku.
Osuđuje svaki oblik nasilja koji djeca imaju priliku gledati na televiziji i poručuje nam da u videotekama ne posuđujemo takve filmove jer da mu oprostite to je « deep shit ».
Prepričao je i anegdotu o tome kako se veličina čovjeka ne mjeri u centimetrima:
Kaže Tin Ujević koji je bio visok oko dva metra onižem Antunu Branku Šimiću: « Ti mali šuti jer ću te strpat' u džep!», a ovaj će: « Onda ćeš imati više pameti u džepu nego u glavi!»
Nakon službenog dijela preselili smo se u hotelski bar, inzistirao je da on plati cugu jer sam ja još uvijek student. Bile su s nama i Zrinka i Mirna, cure iz novinarske radionice.
Gospodin Rakovac pije crni kaberne (ne znam kako se to piše u originalu) i puši Lucky Strike. Ostavlja dojam čovjeka koji je proputovao sve kontinente, zadovoljan je statusom koji uživa među svojim kolegama, voli poslušati Tamaru Obrovac, ateist je ali cijeni papine riječi :»Ne bojte se!».
Za kraj mi je dao savjet: « Ako želiš napisati stranicu pročitaj 1000 stranica. «
Noćas sam se vinuo u visine, sanjao sam da se vozim u helikopteru.
Post je objavljen 20.07.2005. u 23:27 sati.