sinoc sam skoro umrla od sraha....
dobro,legnem ja u krevet,sms-am se negdje do jedan i onda odoh ja spavat...
lezim ja u krevetu...mir...tisina...kad cujem neko lupkanje
prvo sam mislila da mi se ucinilo kad ono...lupkanje ne prestaje
i sad si ja razmisljam (da,ja razmisljam-totalni sok) starci spavaju,sestra isto,dukac je kod nas u sobi...
pas mater...koj kurac lupka?
mislim si ja,ok to je nekaj na cesti
al lupkanje ne prestaje...
i sad znate kak to ide...prvo vam postane hladno,pa se cijeli umotrate u pokrivac,pa pocinjete vidjet jezive sjene na zidu...a lupkanje ne prestaje...
stisnem se skroz uz zid kad cujem korake po parketu...neko hoda po boravku...
oci mi se pocinju maglit od straha,pocinjem se trest ko da imam epilepticki napad...
"ajde,sam ti se cini" uvjeravam samu sebe al zvukovi ne prestaju...
gledam dukca...ovaj nepomicno lezi na podu
tiho ga zovem,al opce me ne dozivljava...pocinjem se pitat jel ziv...
i tada mi se u glavi stvori sablasna ideja...mozda su svi u stanu crknuti,a sad je i na meni red...
pas mater,necu crknut u krevetu u snoppy majci...
i sad polako ja uzmem vojnicku kacigu sa zida (dao mi ju je tatin bratic,ja sam je oslikala sa peacekima i cvijeticima) i palicu sa cheom...
mic po mic izvucem se necujno iz kreveta i krenem prema vratima sobe...
srce mi lupa ko ludo...znoj klizi niz leda...ruke mi se tresu ko da me neko prikljucil na struju...
i krenem ja prema boravku...
vrata od boravka su zatvorena ali iz nutra jasno cujem zvukove...
taman htjedoh primit kvaku kad su se vrata otvorila...ugledala sam visoku priliku u mraku...i pocela vristat
palica m je od soka pala iz ruku...
stajala sam nepomicno vristeci u snoopy majci sa
hippie vojnickom kacigom na glavi (hm,prizora li)...
"koj kurac radis?" otvorila sam oci i ugledala svog oca
"ha?" ogroman upitnik mi je visio nad glavom
mama se stvorila u hodniku "sta se desava?"
"ja sam otvorio vrata i vidio ovu blentacu pred sobom i onda je pocela vristat." moj otac je vjerno prikazao situaciju
"mislila sam da je ubojica..."pocela sam,al onda me moja stara prekinula "isuse,pa tak si vristala da sam mislila da si vidla Morrisona."(to je fascinantno kak ona uvijek spomene Morrisona u pravom trenutku)
"kaj ce ti kaciga na glavi?i zasto palica lezi na podu?"pitao je moj otac.
"pa ubojica..."pocela sam ja al me sad on prekinul "ma dat cu ti ja ubojicu po glavi.ja popravljam sat u boravku,a ti bi mene palicom
po glavi.brzo u krevet"odmahnul je rukom i otiso u sobu.moja stara se odvukla za njim uz komentar:simpa ti stoji ta kaciga...mogli bi te poslat u vojsku"
odvukla sam se natrag u sobu i legla u krevet sa kacigom na glavi i palicom u ruci.
kak da ja budem normalna u obitelji u kojoj otac popravlja sat u dva u noci,
a majka spominje Morrisona kad vristim od straha?
i kakva to majka kaze svome djetetu da mu simpa stoji VOJNICKA KACIGA???
i gdje pobogu,djete lijeze u krevet sa oslikanom pacifistickom vojnickom kacigom i palicom sa Cheom?????
u majci sa snoopyem????????
svasta...
Post je objavljen 20.07.2005. u 23:50 sati.