Marketing
Put na sjever VI
Vec dva dana vas lazem, jer se post zove "Put na sjever", a mi od jos Khasaba idemo prema jugu. Medutim, generalno je sve to meni na sjeveru, a vama koji ste u Hrvatskoj je na jugu, pa je stvar relativna.
Nego, gdje smo ono stali... Aha, ostavili smo Jamala sa litrom vode da ceka u sjeni zakrzljale cesmine i krenuli do tog velicanstvenog pogleda:
Ovo mjesto jos zovu i "Krov svijeta", po obliznjem nastelju od nekoliko kucica. Odmah sa druge strane su Emirati, ali tamo se ne moze bas lako, jer se treba spustiti niz ovu liticu ...
...koja se zove "Stairway to Heaven". Inace, ovaj spust ne spada u musandamsku turu: tko zeli ici pentrati se po ovim liticama treba skrenuti u Ras Al Khaimahu u planine, preci malu pogranicnu postaju na kojoj se odobrava ulaz za jednodnevni boravak u ovom podrucju Omana uz obavezu izlaska na istom mjestu unutar 12 sati.
"Stairway to Heaven" je najveca planinarska atrakcija ovog dijela Arabije. Uspon nije samo fizicki, nego bitno kompliciraniji izazov. Zakoni Omana i Emirata ovdje ne vrijede, jer ljudi zive u zatvorenim plemenskim zajednicama i njeguju obicaje iz daleke povijesti. Za prolazak kroz teritorij nekog plemena potrebna je dozvola starjesine plemena Hamous, Bani Shimaili i Shihu. Za normalnu komunikaciju preporucuju se samo ovi potonji, pa osiguranja priznaju ostecenja samo ako se nalazite na njihovom podrucju. Jednom kad ste presli preko njihovog, nemojte ni zalaziti do Hamousa, jer vas nece pustiti da prodjete preko njihovog, ako se auto ostavili (i platili parking) Shihuima. Srecom, podrucje koje pokrivaju Shihui je dovoljno za maksimalni adrenalinski udar.
Ako se ide po preporucenim pravilima, autom se dodje do ulaza u Wadi Litibah, koji se uskoro pretvara u manji klanac, pa poslje toga u kanjon sa nekoliko stotina metara visokim liticama. Srecom postoji mjesto kojim se i ne-alpinisti mogu popeti, jedan ogromni "sipar". (Tako ih zove moja sestra na Biokovu, iako je meni cijela Arabija jedan veliki "sipar"). Na njegovom vrhu je planina stepenicasta, pa je po jednom dugom i sirokom hrbatu moze doci u sami litcu Gully.
A iz nje se pocinje uspon "rajskim stubama"...
...do samog krova svijeta. A mozete i autom sa druge strane, pa usponom od oko 3 kilometra, kao Holger i ja. Sjeverno od nas, na samom rubu ove litice je naselje koje se zove "Krov svijeta", na nekih 1100 metara visine.
Nazalost, osim tihog blejanja stoke nismo culi ni vidjeli nikakvih znakova zivota, ali mjesto je naseljeno. Dakle, autom kroz Oman sa druge strane, ili penjanjem uz "rajske stube" jedina je veza ovih ljudi sa svijetom. I onda se cudite zasto su izolirani? Nadam se da ce saznati da njihova zemlja ima naftu i da Hrvati placaju vise od jednog eura za litar, pa mozda promjene struku. Znam da bi svi rado htjeli vidjeti lokalne obicaje, ali ljudi su ovdje stvarno nepristupacni i nisu blagonakloni prema strancima. Odavde se moze lagano popeti na Jebel Bil Aysh (1930m)...
...ali mi smo se odlucili na povratak u auto i uspon prema vrhu. Nakon 4 kilometra voznje prosli smo heliodrom i najvisu tocku naseg putovanja.
Ovdje se cesta razdvaja. Na sami vrh Jebel As Sayh se ne smije jer su gore vojni objekti, a uspon je na nekim mjestima i preko 45 stupnjeva. Medjutim, na drugu, juznu stranu ovdje pocinje 17 kilometara dugacak spust prema wadijima Bih, Khab Al Shamis i A'Rowdhah.
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 20.07.2005. u 21:38 sati.