Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tinka

Marketing

* PuToKaZi... i što se krije iza toga... *

U ponedjeljak sam s Teom i Lukom bila na koncertu od Putokaza... Nismo ni znali da se plaća upad.... i to 50 kn... pa smo Teja i ja iskoristile ženske moći treptanja okicama, i urodilo je plodom... simpatičan dečko na ulazu nam je dao mot da uđemo :) *fala*... posjeli smo se u 1. red, i čim su ove krenule pjevat, mene je uhvatio onaj filing.... onaj uf filing: " Joj, zašto sam odustala....??...." ...

hm, uglavnom... Putokazi... meni oni uvijek bili fora... onako skroz drukčiji i sve.... sviđale su mi se pjesme koje su izvodili, oblekica koju su nosili na nastupima, lude frizure i šminka, pokreti koje su izvodili dok su pjevali, savršena preciznost u izvedbi, boja tonova koje bi višeglasjem stvorili.... ma sve... i reko ja, pa zašto ne bi probala otić na tu audiciju.... tek tako, da vidim dal bi prošla... nisam ja imala ne znam kakve planove... ionako ne bi nikad mogla pjevat pred publikom, jer me trema uhvati i glas mi počne drhtat i sve što s tim ide.... A i čula sam punopuno pričica o Mirandi... Ženi koja vodi Putokaze.... oh, svašta sam čula... kakvim su je sve pogrdnim imenima ljudi nazivali... apsolutno nitko mi nije išta pozitivno rekao o njoj.... Da se samo dere, kritizira, spušta i živčani... hm, pa sam si mislila, pa mogla bi ja na jedan tretman kod nje, pa da ja ovako krhka djevojka očvrsnem.... Inače, kad se netko izdere na mene, posebno bez razloga, umjesto da reagiram protuderačinom, ja se skoro rasplačem, i odmah povučem... ne valja to tako u životu...

I tako ja došla na audiciju od Putokaza... i čini mi se da je Miranda papire s mojim podacima odmah stavila sa strane, čim je pročitala da sam završila srednju glazbenu... ne znam kolko je to fer prema drugim curama, al ono.... uglavnom, otpjevala 2 pjesme... pogađanje tonova mi nikad nije predstavljalo problem.... i na kraju prošla.... :) bila sam ful sretna, i baš sam se radovala probama.... naravno da sam bila svjesna činjenice da ne mogu odmah za mjesec dana uskočit u 1. postavu.... cure su po 4 godine u Putokazima, pa i dalje pjevaju back vokale... al meni je bilo dobro i ovako... Super mi je bilo na probama.... Ispostavilo se da Miranda i nije tolika vještica kao što se pričalo... Ono, rad i disciplina... Al neke stvari se i podrazumijevaju... Šta ja znam, nećeš dolazit na probu sa žvakaćom u ustima, prčkat po mobitelu dok ona drugom glasu objašnjava dionicu, stalno nešto klafrat, kasnit na probe, ne javit ako ne možeš doći... u protivnom bi dobio svoje... ne znam, čak sam i stekla filing da sam joj se na neki način svidjela... I sve mi je to bilo super... Učile smo sve one pjesme koje sam cijelo vrijeme pjevušila, al im nikad nisam uspjela popamtiti onaj neki vilinski tekst... Pa nam je Vedrana pokazivala koreografiju... Ma zakon... malo po malo smo napredovale, pa nas je premjestila sa starijima... tamo sam upoznala sve te cure koje možete vidjet po plakatima, novinama i na spotovima.... i naravno i o njima sam imala totalno iskrivljenu sliku... kao, umišljene i šta ja znam.... a cure, sve do jedne, baš ok i pristupačne... :)

I onda je došao taj naš kao 1. zajednički koncert... u Mošćenicama, u nekoj crkvi... za vrijeme Božića... naravno da me prala trema, a k tome, bila sam ful tužna jer se mojoj jako dragoj frendici desilo nešto ful ružno baš tog dana.... i sad bi ja kao trebala stajat tamo pred tim ljudima i smješkat se kao da ništa nije bilo... e pa ne mogu... koncert napokon završio, i čak sam bila zadovoljna kako je završio... i kad je Miranda uletila: " Nja nja nja... ", nešto je grintala i živčanila.... i onda se okrenula prema meni: " A ti??!? Glupačo jedna, kako se možeš tako ponašat!??! Pa mislim stvarno... Blejat u pod cijelo vrijeme?! Pa jesi ti normalna!!!?!! Očekivala sam od tebe puno više!!!"... ali izraz lica koji je ona imala dok mi je to govorila... Ljutnja i nervoza koje su joj se očitavale u očima dok se izderavala tamo pred svima na mene... Imala sam osjećaj da joj malo fali da digne ruku i ošamari me... eeee... Ja sam se tako odvratno osjećala u tom trenutku... Tako odvratno i sitno.... Nisam mogla vjerovat da jedna Miranda, koja mi inače ništa ne predstavlja u životu, može toliko utjecat ne mene... Malo mi je falilo da se rasplačem tamo pred svima, al sam si stalno govorila: " Joj, ma kroz jedno uho unutra, kroz drugo van..." .... a to su mi i ove starije cure non stop tupile... kao, ona je jednostavno takva i tu se ništa ne može... al jednostavno ne možeš ne misliti na tako nešto.... taj njen monolog mi se ful dugo vrtio po glavi... i počela sam izostajat sa probi... na sve sam drukčije počela gledat.... uopće se nisam trudila više...

Kap koja je prelila čašu bio je njen izvještaj o financijskom stanju, troškovima, parama od ove emisije, parama za one spotove, naredbe za glasovanje na Glazbenoj Televiziji... i takve stvari.... Ma daj molim te... U tom sam trenutku skužila kako se i tu nažalost sve vrti samo oko : $PARA$.... a ja glupača mislila da su te pjesme u kojima se pjeva o nekoj dobroti, pozitivi, smijehu, pravdi ... ne znam šta sam mislila, u biti... al užasno me frustrirala ta činjenica kako na stejđu sve izgleda tako veselo i pozitivno, djeli se voće, pjeva se vilinskim jezikom, osmijeh se ne skida sa lica... a kad zastor padne, atmosfera se toliko drastično mijenja... Ta žena te toliko pokopa i ubije u pojam da je to meni jednostavno zastrašujuće i žalosno... Naravno, izgubila sam volju za Putokazima.... i kad posložim sve + i – u glavi, mislim da mi ne bi trebalo biti žao što u ponedjeljak nisam sat vremena sjedila kraj ostalih back vokala i iz pozadine promatrala svoje starije kolegice koje nikada neću dostići... naravno ne skidajući lažan osmijeh s lica svih 60 minuta, zabrinuto iščekujući Mirandinu reakciju nakon koncerta.... hm.... definitivno ne...

Eto... btw, danas sam se išla upisat na fax... da, službeno objavljujem da sam upala na kulturologiju :) 11. sam na listi wuhuhu.... Danas sam uzela taj index u ruke, i tako se čudno osjećala... eee, dok sam popunila one sve papire... mislim da sam danas riječi : Hrvatska, Rijeka, Primorsko – goranska županija i brojeve 1504987365023 ispisala najmanje 20 puta.... uf.... al ajde... eeee, i jučer bilo taaaako dobro na Kontu.... Bouni častio ljude budući da je 1. na listi iz filozofije * bravo Bouni * ... pa su se svi manje – više napili.... ja ni kap nisam popila :) heh, e da :) pa smo cijeli repertoar od NOFX-a prošli... zakon! :) onda su naravno došli partibrejkeri milicioneri i potjerali nas našim kućama... ovi nastavili feštat kod Delte, i čujem da je bilo veoma veselo... da su neki ljudi čak i popadali u Rječinu... :P

Heh.... Ajd idem ja tmrw u Pulu na Seasplash.... Pa vas lipo pzdrvljam... Valjda me neće neka Crvena udovica ćopit tamo.... čula sam da su se nakotile u Istri... Ma neće, neće... Ajd pzdrvić ***

Image hosted by Photobucket.com



Post je objavljen 20.07.2005. u 21:30 sati.