Uvijek samu sebe iznenadim kad vidim kako me se lako može preveslati. Pogotovo ako sam na odmoru, sjedim u hladu i pijem kavicu.
S jednim uhom slušam Svekrivu, s drugim slušam pjesmu s radija, jednim okom gledam na prezrele smokve kad zazvoni mob.
Tko će prije? «To je sigurno Tata!» juri Potočnica, ne bi li uhvatila mob prije mene… «Pa hajde, ak je tata ti se javi»
e…da… a tko mi je kriv što je to tako bilo…. Jer nije bio tata…. I da sam pogledala tko zove ne bih (ma vraga ne bih) tako razgovarala.
Nakon pozdrava shvatim da je to Tajnica…
«Bok! Gdje si?»
«Nisam u Zagrebu, na moru sam s Potočnicom»
«Kad dolaziš?»
«U nedjelju»
«E baš dobro, onda bi trebala doć u ponedjeljak da pomogneš spremačicama iseliti stvari iz tvog radnog prostora.»
?????? (ovo su perjanice oko moje glave, nezadovoljstvo u trbuhu, ljutnja na sebe… ma zašto ja neznam šutit... zašto sam uvijek tako iskrena … misli… misli… trebala si reć da te nema još pet dana….)
Uglavnom... od tog dana Potočnica ima pristup mobu koji zvoni samo da mi ga donese, da prvo provjerim tko zove!
Post je objavljen 20.07.2005. u 20:38 sati.