Tradicija je da osmi razdredi zavrsnu festu otvaraju izvedbom vlasitog Mjuzikla.
Ovog tjedna je kraj skolske godine u ovoj zemlji. Za te dvanaestogodisnjake kraj jednog perioda skolstva i zivota. Kao dramski pedagog radila sam sa sva tri osma razreda na usavrsavanju prezentacije. Nakon 7 tjedana pisanja, recitiranja, bubanja napamet, pjevanja i plesanja, sivanja sa starijim sestrama i gradnje (ilustracije) scenografije, kucuo je i taj cas. Klinci 8A, koji su veceras bili na programu, su bili jako nervozni. Dala sam im sminku u ruke da se malo smire povlaceci pedantno linije po licu. Curice su se bacile na sljokice i rozi ruz. Decki su se isprva drzali podalje.
Ovaj mali me tako razveselio. On glumi Carobnjaka Jaga u njihovoj verziji Aladdina. On se trudi biti jako zloban, oteti princezu Jasminu i ulizati se Sultanu kako bi naredio kceri da pode za njega.
Decko je tako drag i smjesan, a jos fuflja i ima smisla za humor.
Vrata nase kazalisne smo otvorili u 19 sati. Uslo je dvoje ljudi. Koliko?
Dvoje, to je sve.
Vec tjednima pozivamo roditelje. Dva roditelja na 23 ucenika. Nakon svih tjedana uvjezbavanja i citavih osam godina skole. Uslikala sam praznu dvoranu jer ocima nisam mogla vjerovati. Kasnije se pojavilo nekoliko vrsnjaka iz okolnih skola i par brace i sestara. Bas mi je bilo zao mojih ucenika.Tako su se trudili. Bila sam ponosna na njih,ali i na sebe.Danas cemo telefonski zvati sve roditelje 8b i 8c da ih podsjetimo.
U svakom slucaju upoznajte glavno lice, carobnjaka Jafara.
Zove se Bilal.
ps: hvala svima na rijecima podrske na prosli post. Bila sam pukla , ali eto opet stojim.
Post je objavljen 20.07.2005. u 16:25 sati.