Već 15 minuta gledam kako se kočopere zadovoljni svojim nabildanim tjelesinama. "Bilderi iz Gruža" – nekad se znalo da ova sintagma znači barem 4 izvjesnosti:
- visoki maksimalno 175 cm
- široki kao omanji trokrilni ormar
- velikih, tustih i pihtijastih glava koje odaju ruralno porijeklo
- intelektualna … dozvolite mi ovdje eufemizam…dakle, intelektualna inferiornost
Međutim, stvari su se stubokom promijenile, njihov današnji pomladak, njihova nejač, izgleda potpuno čovjekoliko. Ista je samo količina sebeljublja. No dobro, ni glave još nisu došle u prosječne gabarite.
Poredani su u stroju i podsjećaju me na njemačku zastavu. Crni, crveni, žuti šorc. ŽUTI ŠORC ima plavi pramen u kosi što nužno vuče asocijacije na narodnjačku zvijezdu i tvorca brojnih uspješnica – Halida Muslimovića.
Nakon što su odradili svoj ritualni performance u vidu napinjanja i opuštanja brojnih tricepsa, bicepsa i drugi apscisa, zauzimaju poziciju Rodinovog mislioca i počinju pričati. Glasno pričati. Onako kako to nikada ne bi trebalo na plaži u ljetnom periodu. Predmet njihovog interesovanja su dvije žene koje su se bahato razbaškarile na ležaljci, tik do bazena. Ne čujem dobro što pričaju, tek povremeno do mene dolijeću riječi kao "sise…izjebao…stat na noge…3 dana… " Naravno da iz tih fragmenata nije teško složiti priču ovih vrhunskih domaćih intelektualaca.
A njih dvije, kao tijela spremna za obukciju, bezobrazno hedonistički zavaljene u ležaljku – to su naše čehinje Marženka i Hana. No dobro, ne poznam dotične dame ako ste to htjeli pitati ali dozvolite da i sam imam ponešto iskustva. Tek dopuštam mogućnost da se lijeva ne zove Hana. Desna definitivno izgleda kao Marženka.
Stigle su prije tri dana u našu malu varošicu a to je vidljivo po boji ciklame koja je tako vješto prionula za njihova tijela. Lijepa tijela, moram priznati. One su tajnice u jednoj međunarodnoj tvrtci, toliko zaposlene da nisu imale vremena za više od 7 dana ljetovanja. Vrijeme treba maksimalno iskoristiti a o ozonu i sličnim glupostima kojima ih plaše mislit će sutra…dok se bezbrižno budu šetale Malostranskom Namesty ili Praškim Hradom.
Krasotice se, potaknuti pažnjom naših bildera, počinju micati. Počinju davati znakove života. Ipak su "mrtve" ležale 2 sata, treba se malo razgibati.
Interesantna mi je činjenica da niti jednom gestom nisu pokazale da im pažnja njemačke zastave prija. Upravo suprotno.
Međutim, ono što im jest privuklo pažnju i zbog čega se počinju koketno ponašati, šuškati i smijuckati jest osoba osebujnog izgleda. Nije ni potrebno o spomenutom išta znati. Vizura odaje vruhunskog intelektualca romansijerskog tipa. Opis bi bio klišeiziran – "naočale, poduža kosa, ispijana faca, mršavost. Za pravi dojam trebalo bi pročitati Radičevićevu "Kad mlidijah umrijeti" – to su ti mladići koji umiru od sušice a pri tom uživaju u svojoj "svjetskoj boli". Nešto kasnije Gibran je napomenuo da bol pročišćava dušu ali naši romantičari znali su to znatno prije.
Naš intelektualac udaljen je nekih 20-ak metara od mene ali i sa te udaljenosti jasno vidim da čita knjigu iz Antikvarijata. A da je baš od tamo znam po tome jer je riječ o knjizi koja je ovih dana izuzetno rijetka. Dan Brownova "Da Vincijev kod". Kladio bih se da je Coelha već apsolvirao. "Kad se odlučiš napraviti nešto što zaista želiš, cijeli svijet urotit će se…." I slične bla-bla-blarije….
I tako, "intelektualac" je utonio u korice opsežne knjige, povremeno podiže pogled prema nebu…to on, kao, promišlja…promišlja… Primjetio je otvorene poglede naših čeških disidentkinja pa je zato pogled uperen ka horizontnu još dublji, puno je boli životne u tom pogledu….
Dok promatram tu neverbalnu igru, primjećujem da su bilderi odustali od svoje lovine. Oni se nisu navikli truditi a budući su primjetili koga čehinje promatraju, sasvim ispravno su zaključili da su unaprijed izgubili bitku.
Ovo su dvije tuke, tako rijetke u ovim krajevima, koje se pale na intelektualce.
- Pih – Žuti šorc se prezrivo – dođe na odmor i traži intelektualca.
A onda, sasvim iznenada i neočekivano, Marženka se podigne. Osovi se na svoje do neba dugačke noge, namijesti osmijeh u kojem do izražaja dolaze svih 84 blistavobijelih zubi i krene prema intelektualcu.
Ili barem u tom smjeru….
(A što je bilo dalje, čitajte u nekom od sljedećih brojeva….)
Post je objavljen 20.07.2005. u 11:54 sati.