Bio sam malo svratio do Beograda. Bez obzira što vi mislili o tome, mi bez tog naroda ne možemo kao ni oni bez nas. Sa Srbima ili se pije ili se ratuje, a ja sam uvijek volio više kapljicu nego kundak. Ali neću sad pričati o tome, nego o nečem drugom.
Imao sam slobodno, projekt na kojeg su me stavili nije trebao baš neku preveliku dramaturgiju. Popio sam već nekoliko kava i nije mi se dalo čamiti na još jednoj. Pa sam odlučio svratiti u stari jugoslovenski antikvarijat, kakvih mi u Zagrebu više nemamo na svakom uglu kao prije. Žena za pultom čitala je neku staru knjigu. Pokušao sam reći "Dobar dan" sa srpskim naglaskom- jer mogao sam naletiti na nekog čedu ili na nekog jadnika koji bi tako rado posjetio Zagreb nakon toliko vremena pa bi me ispitivao o svemu i svačemu. Miris starih knjiga i prašina koja je začepila nos bili su šarmantan doprinos tom malom kutku odbačenih i zaboravljenih knjiga. Na jednoj polici bile su ogromne knjižurine Josipu Brozu Titu. Vjerojatno većina nas i dan danas negdje ima barem jednu debelu knjigu o Josipu Brozu Titu Joži, pa nisam odmah išao do nje. Ali da skratim, na kraju sam tamo našao jednu knjigu, relativnu noviju, u kojoj Srpski intelektualci novijeg datuma daju svoje mišljenje o Josipu Brozu Titu.
Dakle jedan tamo kaže "Drago mi je šta je Josip Broz umro jer njegova UDBA je proganjala srpske patriote koji su se borili za vekovne srpske teritorije."
U nastavku teksta bilo je jasno da su "vekovni srpski teritoriji" bili Karlovac, Dubrovnik, Vukovar, Osijek i sve što smo branili u prošlom desetljeću.
Ako imam jednu korist od tog svog skepticizma kojeg prirodno imam u sebi, onda je to da me je poprilično teško oprati po mozgu, ali pročitavši ovo sjetio sam se svega što se pričalo o tom čovjeku zadnjih desetak ljeta i totalno sam izgubio kompas što da mislim. Sjetite se filma "Priča iz Hrvatske" gdje UDBA ubija hrvatskog gasterbajetera. Sjetite se raznesenih spomenika u Kumrovcu. A onda se sjetite da je prije mentalitet ovog , a i susjednih naroda, bio puno zdraviji u ono doba.
I pitanje ostaje, Joža, što si ti zapravo radio? Jesi li zeznuo Staljina i Amere s pokretom nesvrstanih ili si proganjao nevine ljude po cijelome svijetu? Da li si otjerao fašiste ili lovio katolike? Da li si znao svirati klavir ili si se samo tako slikao, ostajući dečko iz Zagorja? Da li si krvnik ili predvodnik?
Ja sa svojih dvadesetak ne mogu reći. Deset su me godina učili da si jedno, deset da si drugo. Da li ću ikada doznati što je točno, ne znam. Ali volio bih znati, jer čini mi se da je u ovo doba jako jako teško biti Hrvat. Guske su u magli, ali više se ne znaju ni otkud su krenule u nju.
Inače, zec na slici je da bude boje u kadru.
Post je objavljen 20.07.2005. u 00:27 sati.