Bilo je ugodno poslijepodne, sunčana jesen mazila je stanovnike maloga sela. Jedan je bus polako stao u pustoj glavnoj ulici, iz kojeg je izašlo nekoliko putnika. Jedan djeda sa dvije šoping vrećice, jedna trudnica, jedan mladi bračni par i Đuro.
Đuro je bio čovjek niskog rasta i crvenkaste kose, i usprkos toplom danu imao je crvenu perjanu jaknu sa štrikanim obrubom i zelenim kockastim uzorkom ( sa malenim crvenim krugovima u sredini kockica, a u tim kockicama žute točkice).
Satenske su mu hlače na kritičnom mjestu bile pokidane, tako da je svako mogao bez naročitog napora vidjeti njegove viseće testise koji su imali modru boju. Đuro nije nikada nosio donje rublje zbog osipa.
Nasmiješio se trudnici, koja je i nesvjesno spustila pogled na njegovo kritično mjesto.
- Vire ti jaja! - pripomene ona i polako se uputi prema općini. Svako je već napustio autobusku stanicu, samo je Đuro stajao tamo, žmireći svojim sitnim okicama i kupajući svoje prištavo lice u kasnim sunčevim zrakama tople jeseni.
Pogledao je u najlonsku vrećicu koju je stezao pod pazuhom, i licem mu je prošao blaženi val zadovoljstva.
- Napokon si moja! - uzdahnuo je.
Nervozno se šetkao gore dolje ispred male trgovine, gotovo sat i po vremena, dok napokon nije skupio hrabrost da uđe,
dok se kesa od nekih trinaest cm ljuljala između nogu u ritmu njegovih koraka. Bila je to njegova najhrabrija životna odluka.
U trgovini ga je odmah oblio znoj, lice izbrazdano aknama sjajilo se kao da je od stakla. Bilo mu je jako teško. Drhtavim, gotovo šaptavim glasom, izgovorio je jedino što je bio u stanju izgovoriti od silnog uzbuđenja:
- Dolly.
Prodavačica je bila jedna cura od nekih 20 godina, i uopće se nije iznenadila na čudnoj pojavi ovoga lika. Vidjela je već ona dovoljno takvih.
- Visi ti vrećica, lega! - odgovori ona, češući si svježe istetoviranu podlakticu.
- Dolly. - izgledalo je da Đuro više nije znao nijednu riječ na svijetu. Osjećao je da se već kupa u znoju ispod pernate jakne.
- To je neki film? - upita prodavačica.
- Nee...- prostenje Đuro. - Dolly, lutka.
Već je prošao i taj pakao od gradskog stresa, porno - shopa, putovanja, i sada je već stigao u sigurnost svog doma.
Uzbuđeno je odmotao predmet njegove dugogodišnje požude, Dolly. Naježio se kada je prstima nježno, koliko je god to mogao, prešao preko praznog tijela gumene lutke, sve do mjesta gdje se ona trebala napuhati. Iz drhtavih usta mu je potekla slina na ruku nježne Dolly. Njegov penis je virio iz poderanih hlača poput radoznalog modrog patuljka. Uzbuđeno je zastenjao kad je zapuhao u nju.
- Neee! To ne može biti istina!
Đurinim licem su tekle suze koje su se miješale u jednu tekuću masu punu mjehurića s balama iz njegovog nosa.
- O, Dolly, ljubavi! To ne može biti da ne pripadamo jedno drugom!
Tvornička pogreška. Đuro je puhao iz sve snage, ali zrak nije prolazio. A probao je već sve: od pumpe za madrac do pumpe za bajk. Uzaludni trud. Onda je napravio ono što je kasnije jako požalio.
Pogureno i uplašeno se vukao po mraku obasjanoj mjesečinom. Znojno i uzdihano je vukao teški kompresor koji je maznuo iz šupe svog susjeda. Doma ga je odmah priključio u struju i u tijelo nježne Dolly.
- Oprosti mi, ljubavi. Nisam ovako zamišljao naš prvi odnos, mislim da nisi ni ti, ali oprostit ćeš mi, zar ne?
Upalio je kompresor. Motor je divlje počeo raditi, i Dollyn ulaz nije mogao odoljeti pritisku. Udovi su joj se munjevito ispunili zrakom. Nažalost, sve se odvilo u djeliću sekunde. Vrišteći, Đuro se bacio na prekidač kompresora, ali tada je već bilo prekasno. Dolly se raspukla ko dječji balon sa kirbaja.
Noćna smjena. Dežurni je sa izrazom rutinske dosade digao slušalicu telefona. Sa druge strane žice javio se jedan uplakani i histerični glas, po kojem se moglo prosuditi da je doživio neki strašan šok:
- Dođite....ubio sam ju....U-ubio sam je, ubio sam svoju ljubav!.... Požurite, molim vas!!....Stajska ulica 13!....
Post je objavljen 19.07.2005. u 23:06 sati.