Često nam je čarolija na dohvat ruke ali je ne prepoznajemo, baš me je ova priča na to podsjetila
"Jedne se noći skupina nomada spremala za noćenje kad ih je iznenada okružilo veiko svjetlo.Odmah su znali da ih je posjetilo nebesko biće.Napeto su iščekivali nebesku poruku neizmjerne važnosti za koju su znali da je namjenjena samo njima.
Glas je napokon progovorio:"Skupite koliko god možete kamenčića i spremite ih u bisage.Putujte još cijeli dan, a sutra navečer bit ćete sretni, ali i tužni."
Nakon što se biće udaljilo ,nomadi su jedan drugome povjeravali razočarenje i ljutnju.Očekivali su da će im se otkritineka velika univerzalna istina, zahvaljujući kojoj će svijetu donijeti bogatstvo, zdravlje i smisao.No umjesto toga zapao ih je manualni posao u kojem nisu vidjeli ni tračka smisla.Međutim , zbog sjećanja na ono blistavo svjetlo, svatko od njih uzeo je po nekoliko kamenčića i uz negodovanje ih spremio.
Nakon cjelodnevnog putovanja, navečer, kada su se spremali za noćenje, posegnuli su u bisage i otkrili da se svaki skupljeni kamenčić pretvorio u dijamant.
Bili su sretni što imaju dijamante.
Ali bili su i tužni što nisu skupili više kamenčića."
Da, svi čekamo neku značajnu , univerzalnu poruku, namjenjenu samo nama, a tihi šapat, koji se može ćuti jedino u tišini svoje Duše, polako pada u zaborav.
Učenje je ponekad teško, ali sami smo ga učinili takvim, da li zbog straha od ismijavanja, od straha da nas proglase ludima, jer vjerujemo u čudo, u šapat Ljubavi.
Kamenčić ili dijamant? Na nama je da naučimo kako prepoznati čudo, i u malom kamenčiću vidjeti dijamant. I jedan i drugi iz istoga su Izvora.
Post je objavljen 19.07.2005. u 19:42 sati.