Ronio sam i ušla mi voda u uši.
To mi se već događalo, prije bih otišao doktoru, doktor bi mi dao da kapam nekoliko dana neke kapi u uho. Kapi bi šumile, škakljale i krckale dok omekšavaju smolu u uhu.
Nakon tih par dana opet bih otišao doktoru, sestra bi napunila veliku metalnu injekcijsku špricu toplom vodom i gurnula mi špricu u uho i zajurila mi vodu u uho i tako mi isprala smolu iz uha!
Grozno je biti potpuno gluh, nisam želio standardnu proceduru, to traje nekoliko dana, neću toliko biti gluh! Rekoh sam sebi: "hebes omekšavanje, već je smola meka od morske vode!" i krenem u akciju!
Uđem sa dragom u apoteku i zatražim injekcijsku špricu. Nije nam promakao ženin zgrožen pogled. Pitam koliko košta, žena veli 58 lipa. "Dajte onda dvije!" rekoh ja!
Žena nam dade to čvrsto stisnutih usana, vidim, nije ona od onih koji bi djelili narkićima šprice besplatno :) Zahvalimo, pozdravimo i izađemo.
Nakon kraće šetnje slučajno ugledam draginu ruku i počnem se smijati ko lud!! Nisam deset minuta mogao doć k sebi od smijeha!
Dragoj je prije par dana izrastao neki čudan prištić i to točno gdje treba - na pregibu ruke, tam na sredini ruke, na mjestu suprotnom od lakta, točno iznad vene! Sad je prišt sazrio i nabubrio a u sredini se vidi crvena točkica, ma zakon, čak sam i ja pomislio da je to od igle!!
Joj, i sad mi je to presmiješno, sirota žena je "stara škola", mogu si misliti što je pomislila... :-D
PS: operacija je uspjela, isprao sam si sam uši i opet čujem, o yeah!!!
Vaš ddadd :)
Post je objavljen 19.07.2005. u 17:51 sati.