Neko šugavo vrijeme. Dosadno. Nemam inspiracije za išta pametno napisati, ubija me i kiša i milion glupih stvari. Jučer čuh dobru pjesmu, ne toliko vokalno zanimljivo interpretiranu, koliko dobru u tekstualnom pogledu. Grupa se zove Popeye, dolaze iz Pule.Sročili dečki cijelu našu situaciju u par stihova.Legendarno.
Uostalom evo:
EUrupa
Nikad neću skužit neke fore, zašto smo u kurcu,
a imamo najljepše more, zašto nas jebu sa svih strana
mi smo obične budale, fucking država banana.Imamo sve,
a ne znamo iskoristit', treba nam stranac da nas nauči mislit'.
da nam gradi hotele i da gradi kampove, a onda u tom kampu
stavi žicu i rampu.
A naši općinari i dalje zemlju prodaju s osmjehom na licu, nikad
se ne kaju, provizije im daju neke čudne vizije, lovu peru i dalje
ponosno seru.Ali nije stranac kriv, već smo mi bijeda, mentalitet
nam je u kurcu, sve ćemo bez beda, a sada kad još dođe ta
jebena Europa, tako će nas ogulit, da ćemo istrulit'.
Berlusconi će se odjednom kupat na Brijonima, a mi ćemo se
lupati po glavi, po kojonima.Globalno sranje stiže i kod nas,
stižu pravi lopovi, al' možda bude bolji grass. Jest ćemo hranu
'ko zna od kud', a naša će djeca znati samo za fast food.
Postat ćemo debeli k'o glupi Amerikanci, zaboravit ćemo da smo
forever balkanci. Dobit' ćemo bolesti za koje nismo ni čuli, ma bit
će sve u kurcu, svugdje, pa i u Puli. Nebeske cijene, europski
standard, a plaće će ostati iste kao i dosad.
Pa ćemo se opet bunit' i na cestama protestirat,masovno se skupljat
i svi skupa paradirat, ratovat u nadi da se sve vrati kao prije,tj. sad.
Poštedite me toga dok sam još zdrav i mlad.