Bezbrižnim korakom korača kroz noć
Koraci joj tek lagano dodiruju tlo
U svoj svojoj savršenoj pojavi
Poklanja mi misao
O skrivenim prostranstvima
Nekad savršenog svijeta
Bezbrižnom djetinjstvu
Kada je igra zaokupljala moje misli
Taj svijet za mene je srušen
U njemu živi netko drugi
Neka druga djeca sada su vesela i nasmijana
Bezbrižni u igri koja je nekada bila moja
Otela mi je sve što sam imala
Jedini kutak koji je bio za mene
Jedino mjesto na ovome svijetu
U kojem sam se osjećala sretno.
Post je objavljen 18.07.2005. u 23:22 sati.