Uvijek postoji onaj trenutak u zivotu kad bi se naradje upucao. E, pa taj trenutak je mene zadesio jucer navecer(tocnije oko ponoci) Uvijek sam se pitala sto bi me trebalo isprovocirati da se toliko naljutim na samu sebe. U koju bi krajnost zaronila?
Svi smo egoisticna bica koja se zele bar jednom naci u centru paznje. U centru paznje ljudi koje mi zelimo da nam zavide. Priznajte da ste, bar jednom u zivotu, mastali o tome kako ste savrseni. Svatko tumaci rijec savrsen na svoj nacin; bilo da se radi o ljepoti, novcu, karijeri, karakteru... U tom malom svijetu zaboravimo na sve (lose) sto se dogadja oko nas.
Kako smo samo sebicni! Uvijek su nasi problemi Najveci i Najtezi. Ne gledamo probleme u globalu; nasi su taaako strasni da se koncentriramo samo na sebe. Ja. Ja. Ja. I opet Ja.
Znate ono - bila sam tu i tu i nije se nista desilo. Idem doma. I onda te zovu: desilo se! a tebe nema. E to je taj trenutak kad sam samu sebe htjela zadaviti.
Bit' ce da sam u proslom zivotu bila toliki pehist da i u ovom zivotu osjecam miris peha.
haha...
Pozdrav lipi moji..
Post je objavljen 18.07.2005. u 20:06 sati.