Kod postolara (verzija I)
- Dobro jutro, gospar šusteru, evo ja donio ovu … hehe … šlapu i sandalu da mi, ako možete, popravite. Ne bi trebalo biti puno posla. Ovu treba samo malo prošiti a ovu zalijepiti… hehe
- Može – odgovori namrgođeni šuster nakon što je kratko bacio pogled.
-I? Kad će to biti gotovo? – oprezno ću ja, pretvarajući se u trenutku u najudvorniju osobu ever
-Dođi ako Nove godine – kao iz rukava će šuster.
-Oko Nove godine … hehe…znate, gosparu, ipak je tek sredina srpnja a meni bi barem sandala trebala za ovo ljeto. Znate, materijalne prilike nisu lake i tako to…ma znate kako je.
-Dobro oko Božića onda. Pokušat ću oko Božića – odluči mi šuster izaći u susret.
- I baš nikako ne može ranije – odlučno ću ja prije konačne promjene strategije.
- Na što ti ja ličim? Na varalicu? Ako sam rekao za Božić, bit će za Božić. Ja držim do svoje riječi. Pa makar i klečao.
-Ma dobro, Božić je u redu. Samo sam htio pripomenuti da radim za gradonačelnicu i baš smo ovih dana raspravljali tko bi trebao dobiti potporu za ove rijetke zanate. I kažem ja njoj: "Znate, gradonačelnice…onaj šuster…"
- Bit će gotovo za 10 minuta ako izvolite pričekati. Evo sad će i sokić. Sjedite raskomodite se…
- Ma ne, ne. Sigurno imate puno posla. Vidim puno cipela, ne bih vas htio smetati.
- Ništa se vi ne brinite. To je čas posla. Pa naši smo, zar ne? Tko će kome ako ne svoj svome….
Kod postolara (verzija II)
- Dobro jutro, gospar šusteru, evo ja donio ovu šlapu i sandalu da mi, ako možete, popravite. Ne bi trebalo biti puno posla. Ovu treba samo malo prošiti a ovu zalijepiti
- U redu. Može.
- I? Kad će biti gotovo?
- Nemoj danas. Evo sutra ujutro. Jel' može?
- Može, što ne bi moglo.