Marketing
> Antonio Gaudí u svjetskoj baštini
Od 42 kandidature koje su podnijele 44 zemlje, skupština UNESCO-a, na zasjedanju u Durbanu u Južnofričkoj Republici, na listu zaštićene svjetske baštine uvrstila je 17 novih kulturnih lokaliteta. Lista zaštićene svjetske baštine sada broji 812 lokaliteta (628 kulturnih, 160 prirodnih i 24 miješana) u 137 zemalja. Nakon sastanka u Durbanu tri nove zemlje imaju svoje lokalitete na popisu svjetske baštine: BiH (Stari most i stara gradska jezgra u Mostaru), Moldavija i Bahrein (cijeli popis možete vidjeti ovdje).
Između ostalog na popis su uvrštena još četiri rada Antonija Gaudíja (1852–1926) u samom gradu i u okolici Barcelone. Uz Parque Güell, Palacio Güell i Casu Milá u Barceloni, koji su stavljeni na popis još 1984. godine, svoje mjesto u zaštićenoj svjetskoj baštini dobili su i: Casa Vicens, fasada Nacimiento (Rođenje) i Kripta poznate katedrale Sagrada Familia, Casa Batlló te Kripta u kapelici Colonia Güell.
Antoni Gaudí i Cornet - katalonski arhitekt, jedan od najvažnijih predstavnika modernizma i avangarde s početka XX. stoljeća - rodio se 1852. godine u gradiću Reusu kao sin, unuk i praunuk grnčara. Školovao se u Visokoj arhitektonskoj školi u Barceloni gdje je diplomirao 1878. godine. Gaudíjevo obrazovanje i počeci bili su pod utjecajem Viollet-le-Doc-Duca i Raskina, međutim ubrzo odlazi dalje od historicističkih i eklektičkih stilova i formira osebujnu estetiku i prepoznatljiv stil kojeg je teško definirati. Njegov najveći prijatelj i mecena bio je grof Eusebio Güell.
Njegovo se djelo razvijalo u dva različita pravca - i neodvojiva i nadopunjiva - u potrazi za strukturom zajedno sa atraktivnom obuhvaćajućom plastikom. U prvoj fazi jako ga je zanimala maurska umjetnost, isprva zbog njene dekorativnosti, a potom ga je privukla gotička umjetnost zbog kamenih skulptura.
Gaudí je bio gorljivi katolik i katalonski nacionalist (jednom je čak bio uhapšen jer je pričao katalonski kada to nije smio); poslije njegove smrti proglasili su ga genijem, a 1992. godine započet je i proces njegovog proglašenja blaženim; postoje tvrdnje da je bio slijep za boje; živio je skromno i povučeno ne mareći za materijalna dobra. Umro je 1926. godine - pregazio ga je tramvaj. Zbog skromne odjeće i neuglednog izgleda tri dana je ležao u bolnici a da ga nitko nije prepoznao. Barcelona je šutke i u neznanju otpratila svog najvećeg i najznačajnijeg arhitekta na vječni počinak.
Više o Gaudíju i njegovim djelima možete pronaći na ovoj stranici.
Post je objavljen 18.07.2005. u 11:15 sati.