MARKOV TRG Večernjakov reporter s nevidljivim susjedima moćnika i svjedocima prosvjeda koje vlast tjera 100 metara dalje od sebe Markov trg mjesto je uz koje se vežu neki od najvećih povijesnih događaja - "krunidba" Matije Gupca, stvaranje hrvatske države, pokušaj atentata na Franju Tuđmana raketom ispaljenom iz zrakoplova JNA, inauguracije predsjednika...
Tvornice tajkunima
No, isto tako Markov trg mjesto je hodočašća nezadovoljnih radnika, žrtava privatizacije čije su se tvornice prodale za kunu novopečenim tajkunima i ratnim profiterima. Pravicu su ovdje tražili i pirotehničari, invalidi, učitelji i profesori... Markov trg uvijek je bio, a i bit će točka gdje se sudaraju sjaj i bijeda. To je činjenica koju neće promijeniti niti Vladina odluka o zabrani prosvjeda u krugu stotinu metara od Banskih dvora, Sabora i Ustavnog suda, koju je izglasala saborska većina u noći na 13. srpnja. Samo nekoliko metara dalje od sjajne palače u kojoj je ta odluka donesena ljudi žive u trošnim kućama čije zidove nagriza vlaga, a mnogi još imaju poljske zahode u dvorištima. Zbog života provedenog u blizini Markova trga svjedočili su nebrojenim prosvjedima i štrajkovima. Baš zato što i sami žive u bijedi, a nepravdu su na vlastitoj koži iskusili više nego jedanput, mnogi od njih spontano su stali na stranu prosvjednika. Zarobljeni u sakristiji Jedan od njih je i Korado Držanić-Deda koji živi u Basaričekovoj ulici, samo desetak metara od Markova trga. On i njegova supruga Jadranka bili su jezgra grupe koja je pomagala policajcima u našem najdužem prosvjedu u povijesti.
- Dečki su bili u pravu svo vrijeme tijekom petstodnevnog prosvjeda jer su nepravedno bili otpušteni iz službe. Borili su se za golu egzistenciju, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Kuhali smo i donosili im hranu, piće, odjeću, kod nas su se tuširali... - veli Držanić, koji je mnoge od njih upoznao na ratištu. Najdramatičniji trenuci nastupili su, prisjeća se Korado, nakon što su policajci bili zarobljeni u sakristiji Crkve sv. Marka.
- Ta dva tjedna bila su igra živaca. Tko god bi izašao iz sakristije, bio bi uhićen i priveden na cijelodnevno ispitivanje. Budući da nitko nije smio ući u sakristiju, morali smo se koristiti lukavstvom. Vrećica punih hrane ulazio sam u crkvu, jer mi nitko nije mogao zabraniti molitvu, a zatim bi kroz crkvu ušao u sakristiju i donosio im hranu - kaže Korado Držanić, tvrdeći da je bio pod prismotrom tajne policije, kao i vođe prosvjeda. Sretan završetak
Nakon završetka prosvjeda gotovo svi policajci vraćeni su na radna mjesta, a s mnogima smo ostali vrlo bliski prijatelji, veli Jadranka, zvana Baka, koja je dečkima pripremala hranu. Toga
"mitskog" prosvjeda sjeća se i 88-godišnja Ana iz Demetrove, koja je također pomagala policajcima, noseći im odjeću i piće. Autor Dean Besedić 18.07.2005 00:37
Post je objavljen 20.07.2005. u 18:11 sati.