Kroz brda trazim ljubav, kroz ravnice,
ko lane mlado, sto za srnom bjezi,
i trazim mjesta, gdje joj vidjeh lice,
ko otisak u dusi nosim svjezi.
Niz polje, koje stopa obiljezi prolazim,
gledam sumski zaklon, gdje
prisutnost njena nedavna jos lezi;
nigdje je nema, sve je puno nje.
Al kad se oci tamo uprave
vrate se opet meni, izigrane;
mislim da vidim njihov cilj-al ne,
to mene samo prazne maste hrane.
Stanite oci, kad se vidjet ne da,
i misao nek u meni je gleda.
Edmund Spenser
OZIVI MENE, NOCI...
Pozdravljam tebe i tvoju samocu,
Tvoj sum i zlatni povratak zvijezda!
Ko tice kad ih gone iz gnijezda,
Ja bjezim tebi, jer pokoja hocu.
Jedva sam cekao na ove trenutke
S nemirom srca i sa bolom grudi;
Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
I prazna doba sto nam radja lutke.
Ozivi mene, noci bogom dana!
Stupi, i tiho preko mojih rana
Polozi tvoje meko, toplo krilo!
Uzmi me, digni, i samnom odbrodi
Negdje daleko, neznanoj slobodi,
Gdje nigda ovih ljudi nije bilo!
Aleksa Santic
Post je objavljen 18.07.2005. u 08:21 sati.