U školi sve pršti od djece, svi su puni energije, susreću se već neka poznata lica a i ona koje će biti poznata tek prilikom nekih sljedećih susreta. Osjeća se pozitiva u zraku, neki su užurbani u tom veselju, neki su mirni. Imam osjećaj da cijela zgrada žubori pod valovima dječje razonode, čuje se pjesma iz glazbene radionice.
Odjednom niotkud izroni i protutnji mi pored nosa željeznica sa desetak vagona sa Žužom na čelu kolone. Svi su obučeni u studentske toge slijepljene od crnih vreća za smeće, na glavi im četvrtaste maturantske kape a kao kromatsko-akromatski kontrast oko vrata im visi bijeli toalet papir kao najprofinjenija kravata a la Croata (kravata, autentična hrvatska izmišljotina, prema francuskom Cravates, Croates: Hrvati, isprva naziv za široke vratne marame hrvatskih vojnika u 17.st.).
Zauzeli su prvu pozornicu u blizini, što su pričali nisam čuo jer je bila prevelika gužva ali znam da su nam svima poželjeli najtopliju dobrodošlicu u najtoplijoj školi u kojoj sam ikad bio.
Prvi susret sa ovogodišnjim sudionicima moje Slikarsko-scenografske radionice protekao je u upoznavanju na način da smo svi lijepo sjeli u krug, rekli nešto o sebi i dogovorili neke stvari sa voditeljem radionice. Dakle, vrata učionice su uvijek otvorena jer nema potrebe da budu zatvorena a glazba je prisutna u radu jer potiče na kreativan rad.
Ako netko malo zakasni to nije problem ali ako ima namjeru otići nekamo obavezno se mora javiti mentoru.
Djeca su rasporedila klupe u razredu onako kako su mislila da će im najbolje odgovarati u njihovu radu, a prvi zadatak je bio napraviti logo za školske novine koje se ove godine u čast 30 godina postojanja Škole zovu Trideset Let.
Jedna djevojčica iz grupe me vidjela da jedem bananu pa me prozvala Banana, sad kad god me vidi viče mi Banana a ja njoj Avokado. Bila je to ljubav na prvi pogled koja se razbuktala kad mi je dala u neprozirnoj bočici Pepsija od pola litre da popijem gutljaj mješavine vode, koka kole, soli, papra i aquafresh paste za zube. Stvarno ne znam kako joj je to uspjelo ali bio sam oduševljen kad mi je rekla da je grlo boce premazano puževom sluzi. Mljac!
Cure iz radijske radionice su me zamolile da se predstavim za Radio Rivarelu i ispunile mi glazbenu želju: Aquarius iz filma Hair.
Vidio sam na Internet stranici svoj prošlogodišnji dnevnik koji je Milan Šop brižno upotpunio fotkama, baš sam zadovoljan, hvala, potrudit' ću se da ovaj drugi bude još zanimljiviji, s razlikom da ovaj put ja odabirem fotografije!
Post je objavljen 18.07.2005. u 00:13 sati.