Kuća od kamena, kilometrima udaljena od svega. Noć, beskrajno nebo i miris svježine. Drveni stol prekriven plastičnim stolnjakom. Na njemu dvije bočice, nekoliko šprica i igli. Promatra ih.
U ruci premeće bočice i pogledava na sat. Vrijeme je. Pažljivo vadi zelenu špricu i iglu odgovarajuće boje. Natakne jedno na drugo. Skida poklopac s bočice sa otopinom. Iglom probada gumenu opnu i uvlači je. Uzima i otvara drugu bočicu, u nju uštrcava otapalo. Motri iglu druge boje, vadi je iz pakovanja. Protrese bočicu, uvuče mješavinu i promjeni iglu. Oprezno istiskuje zrak iz šprice. Na vrhu igle pojavljuje se nagovještaj prve kapljice. Promatra rame. Prisloni iglu i ubode. Igla s lakoćom prodire kroz tkivo. Istiskuje sadržaj šprice. Polako. Minutama. Tekućina struji tijelom. Žar. Izvlači iglu.
Ostaje samo mala točkica na koži i kap tekućine umakla iz nje.
Post je objavljen 17.07.2005. u 23:03 sati.