Ha, što ste mislili čega ili koga?
Mene. Koliko se nisam javljao? Par dana?
Je, još sam uvijek u ovom našem gradu. Radi se, uči, vježba, ratuje sa hirovitim vremenom. Uspjelo me jednom oprati na mom bicikliranju.
Ne znam da li sam se i koliko približio svom cilju – struk ose (da se ne bi zeznulo – vidjeli ste mladu osu? E zato – stara osa!), ali dobiciklirah ja – do svoje 41. životne.
Bogme – lijepa brojka. Možda bih sad trebao pasti u razmišljanja gdje su prošle?
Počeo sam takav post. Priznam.
Onda, čitajući, zasmetalo me – fakat je ličilo na tužaljku u stilu ˝Što sam trebao, a nisam? A ...˝.
A ne osjećam se tako. Osjećam se jako dobro. I jako mi je guba brojka. Neobična.
Zato sam ga izbrisao.
Nije mi bilo dosadno svih tih godina. Ni onima uz mene.
Pošto je ovo Retro-godina, napravila se retrospektiva svih tih mojih događanja – i ludilo. Svega je tu bilo – smijeh i suze gdje god i kako god pogledaš. Nekad moje, nekad onih oko mene. Uspjeha i neuspjeha – sve, samo ne nirvane i monotonije.
Našao sam i neki dnevničić pa se nasmijao do suza tim, tada, ozbiljnim temama. Ali .... joj, joj.
E, pa da ne bih iznevjerio vlastitu tradiciju, kad bolje razmislim, nastavljam u stilu.
Dobro, sad je ljetna pauza, događanja su svedena na minimum, no intenzivno radim i razmišljam o jeseni. Ovoj, a i o ostalima.
Mijenjam image. Kako? Vidjet ćete. Ili ne, no sviđa mi se.
Nije to prkos godinama, nego stanje duha. A duh mi je super. Znate kako se uvijek mašta – e, da mi se vratiti u mladost, a sa današnjom pameti (ili slično tome)? Pa ... ne mogu baš to, ali duh je ono što čovjeka čini starim ili mladim, a moj je totalno nemiran. Ima to svoje prednosti i mane, dobre i loše strane, no kad ga se usmjeri u pravom smjeru .... a iskustva se ima ... kreativnost je na visini.
Zovem ga ˝Nemirko˝. I radi se o mom duhu. Dobro? :-))
Za test tog svog ˝Nemirka˝ uvijek imam prilike.
Npr, juniore koji se potrude učiniti mi život neobičnijim no što jest – primjer je bio u jednom od prijašnjih postova i nije bio primjer pozitive, no ... samo mi je pokazao da toliko toga što je tu, oko mene, još ne znam ili ne primjećujem. I taj smjer ne želim više istraživati.
Banda i ono što njoj moram i mogu dati – to je pravac koji želim istraživati. Tu taj moj ˝Nemirko˝ima puno posla.
I trudimo se – i on i ja.
A kako je prošao današnji dan?
Da svedemo na jedno – jako, jako, jako živahno.
Zaključili smo ga krojačkom probom i finom papicom u jednom kvartovskom, ali super lokalu, sa portugalskom salatom i preljevom od kopra uz ˝El Mundo˝ sendvić – jedan na nas dvoje. Ne zbog linije, nego obilnosti. I pivo u pravim pivskim čašama. Koga bude interesiralo ... objasnim gdje je to.
Nahranivši sebe, prionuli smo čišćenju, pranju i hranjenju svih tih ribica, kornjača, hrčaka koje su nam ostavili – a tko drugi nego juniori, dok oni ribice i ˝ribice˝ love po moru.
Još da su čemu. Kornjače su poprilično ... mirisne, ribe toliko male da mi treba povečalo da vidim pliva li ili je na leđima. 'Ajde hrčak – spava, protrči i opet spava.
Dakle, eto.
Sitno brojim i ne mogu da stojim (tko je bio u JNA?) do GO za dva tjedna, a dotle radno.
˝Nemirko˝i ja. Skupa. Obadva. Do 42
Post je objavljen 17.07.2005. u 21:21 sati.