Marketing
Jučer opet na squashu. Ovaj put sam Vođa i ja. Umro sam. Nakon toga, otišli smo do restorana pri Zvoncu i naručili si jelo koje se zove Veseli Zagorec. Teletina je to punjena sa pršutom, kajmakom i šampinjonima. I dobro je. Kad smo to proždrali, otišli smo do Keglbajsa na par rundi vožnje u autićima u lunaparku. Mi smo bili jedina "djeca" tamo i imali smo cijelu ergelu auta samo za sebe. A navečer smo Richard i ja iši u kino. Gledalo se Mindhunterse. Trilerčić sa začkoljicom. Još jedan u nizu.
Prekjučer smo bili vani. Ništa posebno. Doduše, bilo je zanimljivo kad nas je na putu do grada zaustavila policija, a Richard nije imao nijedan dokument sa sobom. Zaboravio sve u jakni. Pa je drug plavi malo gnjavio, ali na kraju nas pustio bez kazne. Kako li zanimljivih događaja. Kako će tek biti kada preksutra svi koje znam odu na more? Onda će biti ludnica, bogtemazo.
Grad se već prazni polako. Mislim da sljedeći vikend neće biti žive duše više u gradu. A možda se i varam. Barem neću morat ići van trošiti novac. Čuvat ću ga tako za ljeto. Iako, ne znam kako ću ga sačuvati uz ovu količinu špeceraja koju kupujem. A kupujem samo prave stvari. Prave stvari za pravog muškarca slash samca. Kruh, nekoliko majoneza, cijeli Poli, pol kile gaude i Coca Cola.
A sad malo o ljigama. Nestrpljivi ste, a to mi se ne sviđa. Reko sam da će bit, dakle, bit će. Stoga, bez nepotrebnog pritiska s Vaše strane. A umjesto ljige, danas slika Veselog Zagorca. Hehe-hehulojček!
Post je objavljen 17.07.2005. u 21:14 sati.