Kafenišem sa frendom i u sred razgovora kaže on meni da mi je život dosadan (ništa zlobno, da ne bi bilo zabune). Malo sam se zamislila nad time i zaključila da nije daleko od istine. Poprilično sam mlada, baš u godinama kada bi trebla raditi gluposti koje ću pamtiti cijeli život, a ja dobra kćerkica, sve ko po špagi. Ajmo završiti osnovnu školu sa svim peticama, ajmo u uglednu srednju školu i opet sve petice, ajmo na tzv. ugledni faks – sve u roku i opet ocjene stani-pani...
Nisam nikada krala susjedove trešnje jer živim u zgradi pa susjedi nemaju trešnje. Nisam se nikada penjala po drveću jer sam oduvijek bila ne-talentirana za bilo što što uključuje fizičku aktivnost. Nisam nikada pušila marihuanu (a nije da nisam imala prilike). Nisam nikada ukrala ništa u dućanu (onaj ručnik ćemo zanemariti jer to niti nije bila prava krađa). Nisam nikada skakala padobranom jer se bojim da mi se neće otvoriti, a jebeno se bojim smrti (posebice sa spoznajom da ću umrijeti ubrzo).
Nemam niti jednu tetovažu jer se ne mogu dogovoriti sama sa sobom kakvu bi, niti gdje bi. Najrađe bi na nozi, ali onda se sjetim sebe u četrdesetim/pedesetim godinama života, kao neke business womanke koja nosi svilenkaste najlonkice i štiklice, nikako mi se ta tatoo ne uklapa. Nemam niti jedan pircing, iako sam nabrijana već neko vrijeme na pupak, ali mi se ne da to čistiti (od gnoja) i paziti, a u većini slučajeva to traje po više mjeseci.
Nisam se nikada kupala u Manduševcu jer bi vjerojatno poslije dobila tri upale jajnika. Nisam niti na norijadi posipala ljude sa brašnom jer znam kako je mene to iritiralo kada bi mi neko napravio. Nisam sa 18 ostala trudna. Nisam promijenila bar dvadeset jebača u životu. Nisam nikada gelirala nokte. Nisam nikada oćelavila onu stvar voskom (jer bi vjerojatno umrla od bolova). Nisam nikada sa šatorom prošla cijelu našu obalu. Nisam se nikada ševila na plaži ili livadi. Nisam se nikada zblajhala u plavo.
Pardon, jesam li ja uopće živa???
Post je objavljen 17.07.2005. u 14:33 sati.