Ako još niste rekli to sudbonosno i romantično "da", a spremate se na taj korak, spremite se i na gubitak barem dijela romantike kad napravite okvir troškova (pitam se što će se tek dogoditi kad se budu svi troškovi stavljali u realnom izdanju na papir).
Dakle, jutros sam se, zahvaljujući nesanici, igrala sa procjenama troškova vjenčanja kako bih mogla planirati iznos kredita (drugačije se, na žalost, ne mogu pokriti). Kredit koji su digli za te namjene moji roditelji, otišao je na kupnju namještaja za novi stan...
Odmah naglašavam da smo pokušali biti maksimalno racionalni, da smo izbacili sve one gluposti tipa zahvalnice, konfeti i tako to. Također, želim zahvaliti svojoj kumi i najboljoj prijateljici koja mi je pokrila troškove iznajmljivanja vjenčanice, a kum će nam osigurati tortu od krokanta (za one koji nisu upoznati s običajima u Dalmaciji, na vjenčanju mladenci ne režu klasičnu tortu, već do kraja razvale tortu od krokanta tako da komadi frcaju na sve strane).
Ovo će možda pomoći i nekim budućim mladencima prilikom sastavljanja troškovnika, a ako vam padne na pamet nešto što sam propustila, a nije na listi, bila bih zahvalna na podsjetniku. Također, neke su cifre (poput cijene glazbenog sastava) doslovno pogađane jer nisam našla nigdje na webu cjenik.
Ajmo redom...
Mjesto vjenčanja: Makarska
Datum: 24.09.2005.
Broj uzvanika: max. 100 (računica je i rađena na toj bazi)
Srednji tečaj € (NBH 1€ = 7,3 kn)
Troškovnik:
(nakon komentara dodajem korekcije)
Restoran (mogućnost nabave vlastitog pića, 30€ po stolici) 21.900 kn
Prstenje 1.500 kn
Vjenčanica 1.250 kn
Odjelo 1.500 kn
Cipele (ž) 600 kn
Cipele (m) 600 kn
Pozivnice (vlastiti dizajn i priprema) 650 kn
Glazbeni sastav 4.500 kn (saznala sam da duet košta duplo manje nego što sam računala na početku)
Snimanje svadbe (dvd + foto) 2.000 kn
Ružmarin (za uzvanike sa vrpcom) 200 kn
Šminka, frizura, buket 700 kn
Ukrašavanje prostora (pun je zelenila pa ćemo staviti samo buket na stol i svjećice na stolove) 500 kn
Cvijeće za auto ?
Papirologija (do sada me ništa nije koštala) ?
UKUPNO 35.900kn
Rekla bi ona pjesmica: Što sad ljubav, što sad ljubav ima s tim... (bez nastavka da te više ne volim... :))
Slabo mi je...
PS. Cijene su u Makarskoj daleko niže nego u Zagrebu, a niz stvari poput slatkarija, torti, vina i sličnih stvari donosi obitelj iz "vlastite proizvodnje". Kada ne bismo slavili u restoranu, tada bi i pašticadu sa makaronima radile mame i bake. (Inače, tradicionalni jelovnik u Makarskoj uključuje jela poput pašticade i crnog rižota. Moje Purgere ću samo morati upozoriti na uništavanje torte od krokanta naprosto da ne dožive šok kakav sam ja prvi puta doživjela. :)))
Ajde da se vratimo na onaj moj ljubić... U njima se ionako nikada ne spominju troškovi, što je opuštajuće... :)
(2)
Već dugo nije osjećala putnu groznicu, odnosno kako je njezina mama znala govoriti – rajzefiber. Noć prije polaska jedva je oči sklopila, provjeravala je tri puta popis stvari koje ne smije zaboraviti, pregledavala i ponovno slagala dokumente, lijekove, kozmetiku. Tjedan dana provela je sa Žaki u kupovini jer je shvatila da nema čak ni kupaćeg kostima pa je obnovila gotovo cijelu ljetnu garderobu. Po prvi puta nakon nekoliko godina htjela se osjećati ženstveno, a ne poput androida koji poslušno i temeljito izvršava svoje zadatke. Čak je izvukla plave pramenove i raspustila kosu. Kada se dotjerana dan prije godišnjeg odmora pojavila u firmi, šefu je trebalo nekoliko trenutaka da progovori. Zadovoljno se osmjehnuo dok se pred njim veselo zavrtila na petama.
- Dakle draga moja kolegice! Tek sada vidim kakav ste biser skirvali u školjci. No, s obzirom da ste ga otkrili, vjerujem da će ubrzo biti ukraden, možda već na krstarenju. – učinilo joj se na trenutak da je u njegovim staračkim očima primjetila iskricu ljubomore ili možda želje, no ubrzo je nestala u iskrenom osmjehu.
Iz Zagreba su krenuli u ranim jutarnjim satima kako bi na vrijeme doputovali u Veneciju. No kada su napokon stigli u luku, svaki umor je nestao dok je bez daha promatrala nekoliko katova visok ploveći grad. «Sea fairy» s pravom je nosio svoje ime - blještao je na jarkom jutarnjem suncu i mamio uzdahe. Žaklina se više nije trudila sakriti svoju nestrpljivost i bilo je jasno da je nezadovoljna što ih Slaven nije dočekao na palubi.
- Poslala sam mu poruku, javila mu da smo u Veneciji, no još mi nije odgovorio... – gotovo je prevrnula teški kovčeg dok ga je nervozno vukla na putu do njihovih kabina.
- Smiri se Žaki, sigurno ima puno posla. Pa nije na krstarenju radi užitka kao nas dvije
- Jedno je posao, a drugo kultura. Mogao je barem odgovoriti «ok», tek toliko da znam da je primio sms... – i dalje nije prestajala gunđati dok joj u jednom trenu mobitel nije pao na pod i rasuo se u komade.
- I da se želi javiti, više ne može – očajavala je Žaklina skupljajući dijelove. U jednom trenu je ušutila postajući svjesna da gotovo kleći pred lijepim, plavokosim muškarcem blistavih plavih očiju i neodoljivog osmjeha.
- Čini mi se da trebaš pomoć nekoga tko se razumije u tehniku – kimajući glavom, sposobna tek za zbunjeni osmjeh, predala mu je dijelove i stavila ruke u džepove pokušavajući prikriti drhtaje.
- Vi ste Slaven ako se dobro sjećam – prekinula je Veronika šutnju i napetost koja se mogla rezati nožem.
- Veronika, tko bi vas mogao zaboraviti? Da nije bilo vaše i Žaklinine pomoći, tko zna bi li naša agencija i dalje radila sa ovim klijentom. Sviđa vam se brod?
- Oduševljena sam, ostavio me bez daha – Veronikina je očaranost bila iskrena, još nije mogla vjerovati da ovo nije san. Gledala je bazen pokraj kojeg su se neki putnici već smjestili na ležaljkama uživajući u koktelima.
- Mislim da vam ništa sa kopna neće nedostajati. Tu su dučani, tri restorana, noćni klub, kozmetički i frizerski salon, fitness centar, četiri bazena... – Slavenova nabrajanja gotovo i nije čula jer se gubila u prostranstvima morske vile. Ostavila je zaljubljenu prijateljicu u društvu njezina princa i povukla se u kabinu. Ni mnogi hoteli u kojima je odsjedala tijekom službenih putovanja nisu imali ovako luksuzno opremljene sobe. Na brzinu se otuširala, raspakirala stvari i legla na udoban i velik krevet. Uzbuđenje je učinilo svoje te je osjetila nesavladiv umor...
***
Da je Žaklina nije nazvala, sigurno bi prespavala ručak. Obukla se, izašla na palubu i duboko udahula. Od blagotvornog mirisa morske soli gotovo je osjećala opijenost. Veliki je brod sigurno i mirno sjekao morske valove dok je pogledom lutala velikim, smirujućim plavetnilom. Iz razmišljanja ju je trgnula prijateljica bacivši se oko njezina vrata. Bila je toliko uzbuđena da je zbog njezinog brzog brbljanja tek među redovima uspjela razumjeti kako joj je Slaven popravio mobitel, nakon čega su zajedno otišli u kabinu, pili šampanjac dobrodošlice i pričali bez prestanka puna dva sata. Bilo je očito da joj Veronikina pomoć koju je spomenula kada su po prvi puta razgovarale o krstarenju sigurno neće trebati.
- Pridružit će nam se na ručku sa prijateljem, navodno direktorom nekakvog poduzeća...
- No, krasno, baš mi je to trebalo – Veronikino raspoloženje se naglo pokvarilo.
- Kako to misliš? Zar je tragedija upoznati nekog novog?
- Daj Žaki! Kako možeš biti tako naivna? Sigurno mu je pričao što smo sve učinili za Magic Tours, a mogu se kladiti da njegovom prijatelju treba usluga. Trebala sam znati da ovo nije samo zahvala za dobro obavljeni posao, nego mito za neki novi...
- Ti si ponekad stvarno pesimistična – Žaklina je nervozno micala kosu sa lica u kojoj je vjetar napravio pravi nered.
- Znaš, po prvi puta sam se napokon uspjela opustiti, barem na par sati. Naprosto mi se čini da je previše dobro, a da bi bilo istinito... – mrzovoljno je ušla u veliki restoran ne primječujući bogatstvo švedskog stola na kojem su mirisali morski, ali i mesni specijaliteti.
- A da prvo upoznaš čovjeka, a onda sudiš? Uostalom, mislim da ih vidim...
Žaklina je veselo mahnula dvojcu koji im je prilazio, dok se Veronika trudila sakriti grč na licu. Pružila je ruku visokom muškarcu četrdesetih godina i progovorila nekoliko uvježbanih ljubaznih riječi.
- Hladne su vam ruke, sigurno ste gladni – zbunjena njegovom izjavom nabacila je lažni osmjeh i bez riječi krenula prema stolu.
- Kako sam čuo, vi radite u kozultantskoj kući? – Robert je pokušao potaknuti na razgovor šutljivu djevojku koja je nervozno vilicom nabadala tjesteninu. Žaklina i Slaven su već poodavno započeli neke svoje razgovore.
- Da – odgovorila je kratko, pokušavajući dati do znanja da joj se o poslu ni najmanje ne razgovara.
- Rekao mi je Slaven da ste vrlo uspješni – nastavio je dok je Veronika svim silama pokušavala suzbiti bijes. Razgovor je išao u očekivanom smjeru, a to joj se ni najmanje nije sviđalo. Nakon niza komplimenata i «ljubaznog» čavrljanja uslijedit će obrazlaganje problema u njegovoj firmi i tako redom dok je na kraju ne zatraži uslugu.
- Uspjeh je relativan pojam...
- Ipak, malo je onih koji uspiju... – njegovu je rečenicu prekinuo tresak vilice po tanjuru. Čak su i Žaklina i Slaven ušutjeli, promatrajući u čudu što se događa.
- Roberte, ovdje sam na godišnjem odmoru i vjerujte mi da je posljednja tema o kojoj želim razgovarati tijekom narednih deset dana moj posao! – iako nije podigla glas, ton je bio mrzovoljan, gotovo prijeteči.
- Oprostite, nije mi bila namjera uvrijediti vas... – rekao je zbunjeno, dok je njezino lice postajalo sve crvenije zbog nelagode. Požalila je zbog izgovorenih riječi, ali više nije imala strpljenja.
- Nemate mi se zašto ispričavati – rekla je tiho i ustala – oprostite, umorna sam, put je bio naporan...
Vratila se u kabinu. Ovo joj zaista nije trebalo, nije mu dala niti da dođe do riječi. Tek sada je postala svijesna kakvim je pritiscima svih ovih godina bila izložena. Robertu duguje ispriku, a odlučila je i objasniti mu svoje ponašanje, iako nije bila sigurna da će je moći razumjeti.
Post je objavljen 18.07.2005. u 07:06 sati.