Marketing
Put na sjever IV
Krenuli smo ovom ulicom na jug, znajuci da prolazimo zadnje metre asfalta (zapravo, ja sam jedva cekao off road). Tek nekoliko kuca, javna rasvjeta i drvored su sugerirali da smo jos u Khasabu...
Ali uskoro je i toga nestalo. Preostali su samo stupovi za signalizaciju vodostaja na brani u koritu wadija juzno od Khasaba. U travnju unutra naravno nema vode. Iskreno, ne znam kad ima vode za toliko veliku branu, ali ljudi su ocito htjeli zadrzati ogromne kolicine vode, ako ih Allah ikad posalje. Ako pogledate ravno ispred, vidjet cete da se vozimo suhim koritom i da je ispred nas brana. Iza nje vise nema ceste...
...ali niposto niste sami u ovom planinskom krajoliku, jer svako malo nailazite na suputnike. Sjeverni Oman je pun magaraca. Slobodno lutaju planinama, ali nisu divlji i zapusteni, nego svi pripadaju nekome, pa cak i kad su kilometrima od najblize civilizacije. Medjutim, jako su plahi i nekomunikativni, za razliku od dalmatinske rodbine koju fotografi navlace po plazama kako bi slikali cesku djecicu na ovim zivotinjama.
Polako smo dosli do krizanja u pustinji. Moram priznati da me je ova cestovna infrastruktura odusevila: Putokaz usred nicega, mislim da se njime zadnji put posluzio Lawrence od Arabije i da u medjuvremenu ovuda nitko nije prosao.
Medjutim, krizanje je krizanje, a Holger je Njemac za volanom i mi smo polako smanjili brzinu, potom na moje cudjenje se i zaustavili, pogledali lijevo, pa desno, pa opet lijevo, pa kad smo se uvjerili da nikoga nema, da nikoga tu nije bilo nekoliko godina i sljedecih nekoliko godina nece ni biti, onda smo dali lijevi zmigavac i oprezno krenuli na bocni puteljak koji vodi prema wadiju Sal Al A'la. Sutradan cemo opet proci ovuda, ali onom cestom uzbrdo, pa cemo opet doci na ovu sliku.
Ako ste se malo izgubili putem, evo podsjetnika:
Brojem (1) oznacen je onaj dio puta od granice do najsjevernije tocke (2) odakle se pruza pogled na poluotok Musnadam (3). Grad Khasab je oznacen sa (4) i od njega se moze samo na jug do spomenutog krizanja (5) na kojem se moze skrenuti na istok u wadi Sal Al Al'la (6) ili dalje na jug u wadi Bih (7).
Mi smo krenuli na istok, u ovaj slijepi wadi koji zavrsava nakon 8 kilometara na proplanku na kojem su rusevine antickog naselja i predivna suma akacija. Zbog strmih litica se ne moze do mora. Ali, ako se negdje na pola puta skrene opet na sjever...
...put ide pored novouredjene streljane, a potom prema vrhovima brda. Cesta je obnovljena, naravno, nema asfalta i mimoilazenje je jako tesko, ali je vrlo zanimljiva. Desno gore mozete vidjeti cestu na slici. Ovdje smo stali jer se Holgeru ucinilo zanimljivim otkotrljati kamenu gromadu nizbrdo u stado koza, da vidimo hoce li se razbjezati. Zbilja glupu zabavu imaju ti Njemci! Nadam se da nasa djeca nece postati toliko glupa kad udjemo u Uniju, jer mi se cini normalnije da me moj necak Tino maltretira beskonacnim igranjem nogometa "jedan na jedan" tko prije do 1001, nego da me tjera da ga vodim na Stupicu i da kotrljamo kamenje da vidimo hoce li se Cakljani razbjezati. Uz povike cobana skrivenih u hladovini kamenja utrcali smo u auto i nastavili dalje. Sa vrha se pruzao divan pogled na Khor Najd...
Vidite i cestu do obale. Ljudi ovdje dovoze manje brodove na prikolicama, malo se zabavljaju i onda ih odvoze nazad na prikolicama jer su najblize luke dosta daleko: do Khasaba se treba kruziti oko cijelog Musandama, a do Dibbe na jugu ima 40-ak kilometara. Ne trebam vas podsjecati da u Omanu nemaju ACI.
Evo i dokaza da smo bili tamo. (Ovakve dokaze sam duzan priloziti sa svakog putovanja na kojem nema moje drage, a to pravilo je uvedeno nakon nemilog incidenta kad je planirani uspon na Japetic naprasno zavrsio na samom pocetku u jednoj samoborskoj birtiji. Kasnije se otkrilo i uvedena su nova pravila.)
Spustili smo se u uvalu i trazili mjesto za kampiranje. Jamal i Holger su racunali utjecaj Mjeseca, Sunca, vjetra, algi, komaraca i napravili mali elaborat o tome gdje staviti satore. A ja sam rekao da su za mene mislili Arapi prije 100 godina i za sebe sam odredio komad zemlje uz porusenu kucicu.
"Valjda ima razloga zasto su Arapi bas tu napravili kucicu." - rekao sam i postavio svoj stozer.
"Valjda ima razloga zasto je kucica srusena." - rekao je Holger dok je vadio tridesetsedmo pakiranje vode iz auta, ali na njihovom mjestu ih je napalo sve na sto su racunali, i komarci, i more, i Sunce, i bucni Francuzi, pa su dosli "na moje".
Potom smo isli na kupanje...
Izgleda krasno, ali nema do Jadrana. Dno je muljevito, puno odvratnih algi, idealno za moju sestru :-)
Temperatura mora je oko 32 stupnja.
Onda je islo standardno: rostilj, vecera, filozofska rasprava, svadja sa Francuzima, kartanje... Holger nas je maltretirao svojim fotografskim pokusima...
"Mirno. Mirno. Stroj mirno i ne mici se!!!!"
"Ne mogu viseeeee...."
"Vidis kako ispada mutno kad ne stojis mirno kad ti se kaze?"
"Ajde ti, pametnjakovicu, stani uz vatru 3 minute!"
Otisli smo svatko u svoj sator, a Jamal na pranje prije nocnog klanjanja.
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 16.07.2005. u 22:39 sati.