Pregled posta

4. Ljetni otvoreni go-turnir Go-kluba 'Velika Gorica' – 16. 07. 2005.

Vruč ljetni dan, a mi smo u puno snošljivijim uvjetima u zatvorenom prostoru Centra. U vrijeme predviđeno za sat rada na teoriji igre, bili smo tu samo Robi i ja. Krenuli smo igrati jednu s devet prednosnih kamenčića. Bilo je tu i pokazivanja i uputa, ali ipak borbeno. Tijekom partije pristigoše Luka, Adil i Mato. Pred kraj partije odlučio sam se za riskantno čuvanje napadnute manje grupe, a Robi je to majstorski odradio. Pospremio mi s ploče čitavu 'ogromnjaču' s kojom spojih ugroženu grupicu. Da sam je ostavio i zbrinuo ogromnjaču imao bi veliku prednost u završnici. Bravo Robi! Pobjeda je bila njegova, ali to bijaše samo partija za komentiranje, recimo, prijateljska.
Izvlačimo startne brojeve i krećemo s igrom. Bilo nas je sedmero. Kako krenusmo dolazi Ivo. Ima familijarnih obveza, ali kaže da za jedno kolo ima vremena. Tek što je Ivo popuno mjesto protivnika neparnom od prve semorice, stiže i Tajana. Sada ona nema protivnika, ali stiže i Nikola i tako nas je desetoro, a Tajana dobiva protivnika.
Odigrali smo pet kola po švicarskom sistemu uz partije handicap po kategorijama minus dva kamenčića. Vrijeme za igru, kao i uvijek, 30 minuta po igraču uz byoyomi od 15 sekundi za potez. Mjesto igre je 'Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica' u Zagrebačkoj 90. Početak turnira je bio u 10:30.
Pogledajmo završni redoslijed današnjeg turnira.

U prvom kolu nije bilo iznenađenja, osim ako se ne misli na relativno brzo završavanje Ivine partije. Izgubio je od Stjepana, što je bilo i za očekivati, ali to nije bila poslijednja završena partija kola. Ivo je poznat po dugom razmišljanju. Nakon ovoga kola morao je kući. Ja sam izvukao za protivnika u prvom kolu Robija. Bila je to prava prigoda za revanš za poraz u partiji prije turnira. Revanš je uspio, i to dosta uvjerljivo, za 41,5 poena. Kod Tajane, ni u jednom trenutku, nije bilo dvojbe o pobjedniku, ali se Nikola ipak dobro držao. Izgubio je dostojanstveno za oko 30 poena. Siniša pobjeđuje Luku, a Mato Adila.
Idu pobjednici na pobjednike u drugom kolu. Stjepan pobjeđuje Matu s devet prednosti, a ja s isto toliku Sinišu. Pala Siniši poveća grupa i on obustavi borbu predajom. Taja je morala igrati s poraženim Lukom, jer je bilo samo pet pobjednika iz prvoga kola. Nije bilo dileme, jer Taja je maher za slabije igrače. Robi je bio prejak za Adila, a Nikola dobiva bod bez borbe, jer nas je odlaskom Ive ostalo neparno, pa za Nikolu nije bilo protivnika.
Na vrhu već ključa. Troje su sa sve dvije dobivene. Prvi rasčišćavaju međusobno u trećem kolu Stjepan i Mladen. Davao sam mu šest prednosnih kamenova. Znam da promjena pozicije u moju korist ne dolazi odmah. Treba to odraditi i polako mijenjati. Tako je i bilo. Uhavatio sam teritorij gore i dolje, a potom nastaje njegov lov na moje središnje kamenove. U tome nije uspio, jer je išlo stabiliziranje moje velike grupe. Bila su tu dva sigurna oka. Tako sam preveo partiju u dobivenu završnicu i pobjedio s 19,5 poena. Nakon trećeg kola ostajem na 100% pobjeda. Tajana pobjeđuje Sinišu za 13,5 poena i ona je također na 100%. Robi je nakon poraza u prvom kolu krenuo silovito. Sada je igrao s Matom s kojim ima račune iz njihovih sučeljavanja u knjižnicama za mlade u Zagrebu. Ovaj puta ga je uvjerljivo nadjačao s dva prednosna kamenčića. Kada mu je rekao: ' O ovom će pisati na blogu', Mato se odmah predao i digao od ploče. Pa, evo i piše. Mato nije cjepidlačio i športski se predao vidjevši, da je izgubljen. Nikola je pobjedio Luku, mada nisu počeli na vrijeme, jer Nikola nije mogao prekinuti igru nogometa, koji igraju neki u pauzi, dok se čeka završetak onih partija što dugo traju. Kaže da jako voli nogomet, a ja mu na to: 'To je u redu, ali vrijeme ti je redovnu partiju goa na turniru'. Bilo je još vremena, pa je krenuo i pobjedio. Tako je to kada se radi u frki. Nalaze se i oni kapaciteti, kojih nisi svijestan, da ih imaš. Adil dobiva bod bez borbe.
U četvrtom kolu igraju jedini preostali sa 100% pobjeda. Po tko zna koji puta tako se sučeljavamo Taja i ja. Bilo je tu i sedam prednosti. Redovno su naše partije izrazito borbene, a ni ova nije po tome omanula. Pomalo mi je bilo ružno kako sam bio nemilosrdan. Porušio sam joj hrpu kamenčića. Pa, što mogu, jer go je takova igra. Razumije to Taja, pa si misli: 'Doći češ i ti meni, pa da vidiš.' Popričali smo nakon partije. Prijateljstvo nije ni najmanje pomućeno. I to je mjedna od ljepota ove igre. Stvara se razumjevanje i tolerancija i uz borbu koju go nosi. Robi je dobro stajao protiv Stjepana, ali tada nastaje ršum. Reklo bi se: 'Števa je ponorel i rasturil Robija prek 100.'. Zna Števa kak se to dela. Siniša je sredil Nikolu, a Luka Adila. Mato ni imal protivnika. Kak je ostal bez protivnika, razmišljao je da krene odmah doma, jer ima posla, a zadnje kolo će otkazati. I ode nam Mato kolo prije kraja, pa nas za zadnje ostaje paran broj, osam.
Stižemo do kraja. Meni suprot sjeda Nikola. U zadnjem kolu, pa na vodećega. Nikoli se to još nije dogodilo. Napreduje on. Ovu partiju je izgubio, ali nikakav 'bad' zbog toga. Meni osta još jedna turnirska pobjeda. Prava bitka je bila za drugu poziciju između Števe i Taje. Igraju ravnopravno. Pokazao je Števa, da je on još uvijek onaj stari (dok je bio mali). Znao je on pobjeđivati i europske prvake svoga uzrasta i to na službenim europskim prvenstvima. Tako je Števa drugi, a Taja treća. Robi uvjerljivo pobjeđuje Luku i osvaja četvrto mjesto, a Siniša pobjedom protiv Adila peto. Na kraju je Nikola ispred prijatelja Mate, koji ga je doveo učenju ove igre.
Robi je od ovoga turnira 18. kyu, a Nikola 24.
Slijedeće subote smo opet ovdje u isto vrijeme, ali tada već na 5. Ljetnom turniru. Ne zaboravite u srijedu na Belot klub 'Velebit' na Jelačić platzu u Zagrebu od 19:00.
bl. Muradenu


Post je objavljen 16.07.2005. u 20:41 sati.