Pregled posta

PREKID, A NE ODUSTAJANJE!

Život nam negdje daje, a negdje uzima.
To je ta neophodna ravnoteža.

Eto, meni Život daje snage da izdržim na ovome teškom putu. I, koliko god bilo teško, čini mi se da sve savladavam s neopisivom lakoćom.
Zahvalan sam Životu na tom daru.
S druge strane, Život mi uzima drugo. Najstarija članica moje obitelji, čini se, sve je slabija. Zato sam danas morao ponovo prekinuti put i vratiti se u Zagreb. Moj GPS zaustavljen je u hotelu Picok u Đurđevcu.
Dobro. Što je - tu je. Iz ove se kože ne može. Premda je Josip Jure Kanižaj bio organizirao, sa svojim prijateljima i prijateljicama, vrlo zanimljivu trideset kilometarsku šetnju obroncima Bilogore. Bilo bi to dobro druženje na kojem bih nešto naučio od pravih planinara. I to od onih koji su ove godine uspješno osvojili sve snjegove Kilimandžara. No, ima još dana, Bili!
Nadam se, mile Blogerice i uvaženi Blogeri, a i svi ostali koji pratite ovo pješačenje Hrvatskom, da ćete mi i dalje podržavati. Vjerujem da će se zdravlje moje stare majčice ubrzo toliko popraviti da ću se vrlo brzo vratiti na cestu.

Moj povratak u Zagreb bio je vrlo zanimljiv. Najprije sam u vlaku željezničarima pokazivao kako radi ovaj moj fantastični T-mobile sustav.
Potom sam jednoj Nataši, Slovenki iz Novog Mesta, koja je bila u posjetu prijateljici u Budimpešti, objašnjavao isto. Nataša lijepo izgleda, što je Sony Ericsson ovjekovječio.
A Blog je proširio brojnu obitelj za još jednu buduću matematičarku.

Ako večeras bude sve u redu, javit ću se uživo s nove histrionske predstave.

Post je objavljen 16.07.2005. u 18:37 sati.