Pregled posta

GRADONAČELNIK KAO TURISTIČKI VODIČ

Mislio sam da će me gradonačelnik Đurđevca, Mladen Roštan, mlad i vrlo komunikativan čovjek, provesti gradom tek toliko da se fotografira, a onda ćemo negdje sjesti i razgovarati.
A gradonačelnik me je proveo gradom kao pravi turistički vodič, samo znatno kvalitetniji i upućeniji. Najprije, on doista voli svoj grad i točno znade što valja i što ne valja. Kaže da Đurđevčani dobro znaju što je dobro, a što nije dobro. I zato nije dobro prešućivati ono što mnogi prešućuju.
- Mi se hvalimo onime što je dobro, ali ono što nije dobro ne skrivamo, nego nastojimo popraviti. Recimo, naši mladi se žale da nemaju kamo subotom. A nama su naši mladi prva briga. Jer ih želimo ovdje zadržati, znate kak mi kažemo: na mladima Đurđevac ostaje.
Šetnja je zapravo počela u njegovu uredu. Stajali smo ispred prozora, odakle puca pogled na glavni trg i on mi je pokazivao što mu se sviđa, a što mu se ne sviđa.
- Vidite ovaj središnji trg. Na njemu valja još poraditi i dati mu pravi smisao. Naravno da smo ponosni što smo od moćvarnog zemljišta učinili atraktivan prostor. Sada tom prostoru treba dati pravu dušu.
Pitam ga kako bi opisao svoj grad u nekoliko rečenica. Nasmijao se.
- Teško je i jednu rečenicu opisati u nekoliko rečenica. Ali, pokušat ću. Dakle, Đurđevac je najmanje gradsko središte Koprivničko-križevačke županije, koje sa prigradskim naseljima ima oko 9.000 stanovnika. Smješten u maloj udolini, u bogatom zelenom, prirodnom okružju poljoprivrednog, vinorodnog i šumskog zemljišta, u blizini mađarske granice, na pola puta između Osijeka i Varaždina. U Đurđevcu su djelovali i djeluju Petar Preradović, Ferdo Rusan, Đuro Sudeta, Franjo Viktor Šignjar, Josip Turković, Mijo Kovačić, Ivan Tomerlin, Miroslav Dolenec – Dravski, Božica Jelušić, Zdravko Seleš, Ivan Andrašić, Željko Seleš, Zoran Homen. Jeste li zadovoljni?.
Naravno da sam bio zadovoljan.
Kad smo izašli iz ureda, odmah me je odveo u vrlo uređenu Knjižnicu. A kad dođete u knjižnicu, onda ćete teško izaći. Naime, knjižnica je i stalni izložbeni prostor. Tu se izlošci mijenjaju kao na tekućoj traci. Đurđevac ima najviše izložbenih prostora u Hrvatskoj. Naravno, kad govorimo o broju stanovnika i broju izložbenih prostora. Kaže:
- Gdje god možemo, mi prostor kultiviramo kao izložbeni prostor. A obje knjižnice, ova i dječja, su pravo mjesto za svu vrstu izložaka. Od slikarskih, do ručnih radova učenika naše škole.
Zatim me je odveo do škole. A tamo su i vanjski zidovi oslikani. Iza škole vidim vrlo dobro uređena sportska igrališta. Hvalim ta igrališta, a on će:
- Je, dobra su igrališta, ali učenici nemaju dobru sportsku dvoranu u sklopu škole. Na tome moramo poraditi.
- Ali zato imate izvrsnu sportsku dvoranu.
- Imamo, ali i učenici moraju imati samo svoju dvoranu.
A onda smo prošetali do tržnice. Tržnica je prostrana, blizu samog središta grada. Kažem mu da tržnica izgleda velegradski.
- Pa, dobro, izgleda lijepo, ali još je neuređena. Vidite, ovaj prilaz tržnici zauzeli su prodavači razne uvozne robe. Pa je pristup tržnici vrlo težak. Valja vam se probiti do prostora gdje biste kupili salatu, mrkvu ili voće. Zato ćemo uskoro ovaj prilaz osloboditi od ovih malih prodavača razne uvozne robe i smjestiti ih na prostor koji je i predviđen za njih.
Tržnicu smo iskoristili da gradonačelnik napiše svoje prvo izvješće s tržnice. A potom smo se uputili prema Starom gradu. Pitao sam ga što zna o starom gradu Đurđevcu, spomeniku kulture I. kategorije, inače najprepoznatljivijem đurđevačkim objektom i njegovim vizualnim zaštitnim znakom.
- A kaj reći da vaši Blogeri to ne znaju. Ovaj Grad jedan je od najznačajnijih sačuvanih utvrda u sjevernom dijelu Hrvatske. Smješten je u ravnici. Nekad je bio okružen močvarom. A možda će vas zanimati da su svjetovni gospodari utvrde Đurđevca bili: hrvatski ban Stjepan Mikac, kralj Sigismund, ugarski palatin Detrik Bebek (eto, i mi svoga Bebeka imamo!), Herman Celjski, braća Talovci, Ivan Hunjadi, kralj Matija Korvin, te švedsko-ugarska obitelj Ernušt de Hampo. Upravo je pripadnik te obitelji, pečuški biskup Sigismund Ernušt uredio stari kaštel-kuriju, kako približno odgovara današnjem.
- Odavde je krenula legenda o picokima?
- Da, to je prastara priča. Ulama-beg je htio da Đurđevčane, zatočene u Starom gradu, glađu prisili na predaju. Legenda govori da su ga đurđevački branitelji nadmudrili, jer su po savjetu jedne starice ispalili topom u turski tabor posljednji ostatak hrane, jednog pjetlića - picoka. I otad smo ponosni Grad Picoka.
- Možemo li ovdje naručiti kakvo pečeno pile?
- U tome je problem. Ne možemo, jer umjesto da turizam gradimo na tradiciji, mi grijemo odavno ugrijanu vodu.
Poslije smo prošetali izložbenim prostorom. Uz pomoć kustosice Edite Janković Hapavel, uskoro sretne majke, razgledao sam zaista Podravski Louvre. Fotografije ne mogu dočarati ono čime se Đurđevčani ponose, ali kao informacija su dobre. Kad dođete znat ćete, naime, što možete vidjeti.
Poslije, za gablecom, u središtu grada pitam ga što još ima zanimljivoga.
- A kaj nema? Recimo, nedaleko su Hlebine središnje mjesto svjetske naive. Zanimljivo je i to da je klima na južnim padinama Kalnika vrlo slična polusredozemnoj, onoj kakva je kod Rijeke i Senja. Vranilec, na primjer, najviši greben Kalnika, stršio je svojedobno kao otok u Panonskom moru. A zanimljivo je da su se ovdje zadržale biljke koje su uspijevale u doba Panonskoga mora: crni jasen, rađeljka, veprinac i zlatnjak. Zanimljiva je i pješčana dina, glasoviti Đurđevečki pesci. U Pescima i danas možete vidjeti pustinjske biljke s davnih panonskih pješčara. Tu i na Kalniku možete susresti životinje koje na ovome području nisu uobičajene, kao što su primorska ptica stjenjak, poskok i sredozemni gušter. Glasovita je đurđevačka zelena karta čitljiva kao jedinstvo grada i prirode. Ona počinje u samoj gradskoj jezgrie, a onda se širi na sjever i sjeverozapad. To je stotinjak godina stara šuma Borik, nastala kultiviranjem golog pijeska. Šuma je ekološki biser koji smanjuje negativan utjecaj INI-nih radilišta i plinskih stanica. Pogodna je za turističke izlete, za jahanje, trčanje, temeljne sportske pripreme. U neposrednoj blizini Đurđevca nalazi se dravski rukav bara Čambina i jezero Čingi-lingi, idealni za ribolov i odmor... Joj, dajte me prekinite!.
- A od čega se živi?
- Čujte, tu su polja, kako mi velimo, duboke Podravine - Molve (najveće plinsko polje u nas), Kalinovac i Stari Gradac, te četiri mala polja – Gola, Ferdinandovac, Čepelovac-Hampovica i Pepelane. Vrlo je uspješno stočarstvo u Prekodravlju i Đurđevačkoj Podravini. I tako dalje.
- A politika, kakva je politika?
- Što bih kazao a da se ne zamjerim. Ja sam protivnik toga da se Grad koristi za politička prepucavanja. Mislim da bi sve stranke trebale biti jedinstvene kad su interesi građana i grada u pitanju. Jer mi smo, prije svega, građani ovoga Grada.
Mladen Roštan je zaista zanimljiv čovjek. Sve što radi, radi prirodno. Tako je uzeo i moj štap i cijelo vrijeme šetao s njim, a da ja to nisam ni primijetio. Svaka čast, gradonačelniče!

Post je objavljen 16.07.2005. u 07:24 sati.