Evo me..Na vrijeme i voljom. Ladice prevrnute. Kava na stolu. Prvo kava pa posrepamanje. Sinoć blog susret. Posljednji navodno do jeseni. Veselo. Svega par vrlo različitih ljudi i odlična zabava.
Našla sam jučer vrijemena za popodnevno spavanje. Lice ko da je odmah prošlo najbolji kozmetički tretman. Danas je radno-neradni dan. Malo radim, malo i ne... Uglavnom imam pauze.
Ljude je iznenadila zadnje vrijeme moja tuga tu na blogu. Bilo je to teških tri mjeseca, ali o tome više niti riječ.
Miško je opet tip top. Ja trebam nabaciti šminku te ja ću za koju minutu biti "tip top".
Ona se mi jako začudila. Vrlo. Mome looku i mom stavu. Tatu u bolnicu vozi hitna. Uskočiti ću i ja s vrijemena na vrijeme....Naravno.
Već mirišim more. Iako je sinoć grad bio pun ljudi. Jedva sam našla mjesta za parking. Jučer sam obavlila par stvari po gradu. I kupila puder. Cijena je porasla, sli sa vrlo zadovoljna istim (Colistar by the way) tako da sam se odlučila baciti u trošak. Gužva kao da nitko nije na godišnjem. Inače stvari s mijenjaju. Vrlo pozitivno. Ovih dana su maksimalno ljubazni u bankama, u FINI. U poreznoj. Za iznenaditi. Ali nije me začudilo. Ljudi čuvaju svoj posao. Ipak su to odlična radna mjesta.
Kava je prevruća. Ali polako klizi niz grlo. Noćas je zvao Marko. Ne moj Marko iz romana nego neki Marko. U četiri ujutro. Upravo ću mu uzvratiti poziv. Zločesto. Ali...Mislim zivkati ljude u četiri ujutro, pa makar imao i 28 godina. Ček malo.
Post je objavljen 16.07.2005. u 07:30 sati.