Marketing
Petra je u srijedu na svom blogu stavila recept za Princeze (takode poznate i kao prinzec krofne ili uštipci). Na prvi pogled recept mi se učinio veoma jednostavan – samo 5 sastojaka, 35-40 minuta da se napravi, i rekoh “što da ne, probaću ja to, znam da će se dragi obradovati”. Planirala sam ih praviti za vikend, ali kako nisam danas radila nisam morala ni vikend čekati.
Uzmem recept (printala sam ga još u srijedu) da vidim šta mi sve treba. Uh, vidim ja sve su mjere u dag ili dl. A ja samo znam mjeriti sa “cups”. Imam 4 cups – jednu od 1/4 cup, jednu od 1/3 cup, jednu od 1/2 cup i jednu od 1 cup. Sve što nije izraženo u cups, ja ne znam izmjeriti, nit znam napraviti, tako da sve recepte moram preračunavati.
Uzmem svoju žutu svesku za recepte (u kojoj ih imam samo 7, ali i to je početak) i nađem na jednom listu da piše 60 gr = 1/2 cup. Super!
12,5 dag = 125 gr = 1 cup (i jos sasvim malo) – jedan problem rješen
Ali onda se pojavi margarin. Kod mene margarin dođe u kutiji u 4 sticks. Na svu sreću na svakom sticksu piše težina i u oz i u gr, i piše tamo 113 gr. A ja sva sretna.
Pomješam 1/4 litre vode (još sam davno nekad skontala da je to tačno koliko stane u jednu moju šolju) sa jednim sticksom margarina u velikoj šerpi i počnem polako da mješam i čekam da provri. Kad je počelo da vri dodam 1 cup brašna, skolnim sa šporeta (baš kao što je Petra napisala) i počnem da ga mješam. Na moje zaprepašćenje, ispadne mi smjesa baš kao što je ona opisala. O, da, i soli sam malo dodala.
E sad je red na jaja – 4 sitnija. Otvorim fridžider, izvadim kutiju sa jajima, provjerim vjek trajanja (još se mogu koristiti) i vidim da na njima piše “jumbo eggs”. Izvadim ja jedno i gledam ga – nije baš omanje nikako, baš je jumbo i odlučim da su dva moja jumbo jaja = 4 omanja jaja.
Uzmem prvo jaje i razbijem ga o ivicu šerpe, kad ono pola bjelanca završi u šerpi a pola na šporetu. I to na vreleom šporetu, pa bjelance poče da se peče! Uzmem papirni ručnik da ga obrišem, a on počne da se ljepi za vreli šporet. I onda sve to počne da izpušta ne baš prijatan miris. Oj, nije ovo dobro – kontam ja u sebi – Jaco, šta to radis?!!
Sredim nekako situaciju sa prosutim bjelancem, dodam i drugo jaje u šerpu i sad sam već zabrinuta. Jaja plivaju oko tjesta. Oo-oo nije dobro. Uzmem kašiku (običnu, jer namam onu drvenu) i krenem mješat tjesto. Na svu sreću izmješalo se kako treba i poprimilo je željeni izgled. Čitam recept, a ono tamo piše da tjesto treba staviti u “pištolj”. Ma otkud mi to, pa ja ni drvenu kašiku nemam!
But, not to worry, snalažljiva sam ja. Jednom sam na nekom cooking show vidjela da se umjesto “pištolja” može korisitit zip-lock vrećica. U nju se stavi tjesto i onda se odsječe prorez na ćosku. Izvadim zip-lock (to uvijek imam), pođem da ga napunim tjestom i onda skontam da je tjesto dovoljno gusto da ja njega mogu prsticima mojim u malu kuglice oblikovati.
Vidim trebalo bi sad i rernu upaliti, ali pojma nemam koliko je 200 stepeni celzijusa u farenhajtima. Ali zato imam digitron (ili kalkulator) koji pretvara C u F, pounds u kilograme, feet u metre etc. Kaže on 200 C = 392 F, znači 400. A 220 C = 428 F, znači 425 F (rerna radi samo na increments od 5)
U ovom sam trenutku već odustala od pudinga i filovanja. Cilj mi je bio samo da ih ispečem i da vidim kakve će biti.
Pekla sam ih 21 minutu na 400, i onda jos 8 minuta na 425, i iako su tek počele da rumene izvadila sam ih jer pekla sam ih i više nego što je Petra rekla. Ali ipak se ispostavilo da je moja kobna greška bila što nisam kako treba preračunala hrvatske minute u americke minute! Nisu mi se krofne ispekle kako treba – bile su skroz mljecave u sredini, i nisu baš imale kako treba ukus :(((
Sigurna sam da su super kad ih Petra napravi, ali moje su bile totalna katastrofa. Ipak ću ostati na oblatnama i kuglicama koje pavim pravo dobro, a krofne neka prave oni koji znaju :)))
Post je objavljen 16.07.2005. u 04:15 sati.