otvorila sam oci i tada je sjevnula ludjacka bol kroz cijelu glavu, odbila se od stijenke lubanje i jos par puta ispresjecala mozak, nesto kao ona mala loptica skocica kad je jako bacite u pod a ona mahnito nastavi razbijati sve po kuci! e ta loptica je jutros bila u mojoj glavi! prvi zvuk je bio relativno identican onome iz filma o frenkiju; arrrrgggghhhhhh, s time da meni nije bilo nikoga u blizini da ga udavim, svi su se sutke razbjezali, macak pod stol, dragi u wc jedino je luda psica jadna zbunjeno bauljala ne shvacajuci paniku koja se sirila zrakom! ali kako zivotinje imaju izrazen osjecaj za opasnost tako je i ona brzo namjestila njuskicu u najsladju facu na ovom svijetu, pa ju je moja noga zaobisla!
sad mi je perspektiva o frenkiju totalno drugacija, sad shvacam zasto agresiva i u biti trebalo ga je dobro nasopati tabletama protiv bolova i stvar bi bila totalno drugacija! bar u prvom dijelu filma :)
jer nakon dorucka koji se sastojao od malih rozih tabletica u neizbrojivim kolicinama i ja sam dosla sebi. iako mi mozak jos uvijek lagano pulsira, ona loptica jos uvijek skakuce ali manjim intenzitetom a ja sam ipak manje agresivna. cak mi se i vid vratio, nestale su one male sjajne zvjezdice koje su mi dobar dio jutra ometale funkcioniranje....
ali cinjenica da je petak ipak popravlja cjelokupno stanje, vikend je pred nama, sutra spavam do 12 najmanje, da nadoknadim cijeli tjedan panicnog skakanja ujutro, kasnjenja, stresa, dvokratnog radnog vremena.... razmisljam da odemo na plitvice... hvata me inspiracija na glupost pa bi htjela vaditi kamencice iz predivnih plitvickih jezera... ma htjela bih ja malo i mozak odmoriti u tisini prirode, lezati na travi i gledati kako oblaci putuju... ali koje sam ja srece stvar bi mogli usrati cesi ili neka druga vrsta.... naime, jel znate kako cesi okupiraju plazu ili bilo koji dio male oaze koju ste nasli samo za sebe ? prvo dodje jedan, gleda okolo, zuji, mjeri, njuska, nakon toga se zadere nesto na meni totalno nerazumljivom jeziku (nesto sto nije ni izbliza kao ceski na filmovima) i nakon toga osjetite podrhtavanje tla, buku koja vam se priblizava, topot nogu za koje ne mozete odrediti jesu li od dinosaura ili obicnog krda slonova.... okrenete glavu kad odjednom prema vama nailazi plimni val ceha, sa razdragano-mutavim izrazima na licu, skupim digitalcima koji vas zasljepljuju, razmazenom djecurlijom koja cvili tonalitetom od kojeg i rode u cigocu odlaze na jug u 7. mjesecu... razbacuju se oko vas, tocnije ponasaju se kao da vas nema. stariji dio ekipe vadi hranu van (koja rezultira citavim hordama mravaca koji moraju preci preko vas), cesku pivu, cigare, srednji dio vadi najskuplju ribicku opremu koja izgleda kao da ste je teleportirali iz zvjezdanih staza, par puta vas okace udicom i jos se deru na vas na onom istom nerazumljivom urlikanju ali shvacate da vam objasnjava da je on vrhunski ribic i da zna zabaciti a tvoja faca je kriva sto se u tom trenu nasla na istom mjestu kao i udica :/ a djeca.... uh... jaoj... ma volim ja djecu ali ovo sto se u tom krdu nalazi obicno nisu djeca ono su mala cudovista... mali... uh.. mjenjam temu. nisam pesimist vec imam iskustva sa trazenjem pustih mjesta po najvecem suncu i otimacinom istih....
daklem, nadam se cim manjem broju turista i da cu se nauzivati u prirodi a i nadam se da ce najdrazi vjestac pokazati mrvicu strpljenja za meditacije al nature :))
Post je objavljen 15.07.2005. u 10:38 sati.