ti i ja smo poput dva
bijela divlja goluba
sto ranjeni pokusavaju
letjeti
na putu do raja
zasto su kaplje krvi
iz dubokih rana
sto lagano vriju
potpuno nevidljive
za sve one oci
koje pakost siju
i grijehom se slade.
SANJAH TE
Sanjah te jedne ljetne noci
ljepsa si bila od atene
klecala si naga
na crvenom pokrivacu
dok te mjesec obasjavao
svojom radoznaloscu
jedino je boja tvoje meke puti
bila svijetlija
od trakova svjetlosti
koji su neumorno dodirivali
sve ono sto te okruzuje
tako se tvoja bjelina
jos vise isticala
dok sam te cjelivao
sa vlaznim usnicama
tvoje vitko tjelo
se gipko uzdizalo
sve dok te nebi presjekao
blagi grc u stomaku
zbog kojeg ti se ote uzdah
ali ja ne sustah
nego jos poletniji
krenem jurisati na tvoje
mlade grudi
spustajuc se polako
sve nize i nize
klizio sam po tebi
sve dok mi se jezik nije upleo
u tvoje tamne kovrce
tada ti jos jace uzdahnes
i povijes se pod mene
u jednom trenutku
nesvjesno si zabola nokte
u moja ledja
i ja se probudih.
Vitomir Loncaric
Post je objavljen 15.07.2005. u 23:46 sati.