Evala judi.
Diko se spojin pa povirin na vaj svoj blog,onda mi se malo zgadi kako odavna nisan ništa badnija friškoga.Pa se sitin,ma lito je,jebiga.
Bija san u Grazu ko meta Goge,to je bilo krajen šestoga miseca,ma bilo je ludilo,družili smo se sa opaljenom ekipon Austrijanaca,a koliko zelenila i parkova ima,lipo uređene šetnice uz Muru,ma logi za činiti koliko očeš,razbacana brda i tvrđave oko Graza,pogledi baš ugodni i prirodni.A ugođaj je baš lagano ugodan,bez gužve nekakve i strke.Tija san reći da nigdi žena nema,ni za lik,samo diko kako koja,i to ka je oćeš štoko pitati,ka no Hrvatice,e a one se ne sramu pokazati u javnosti,ili je to zato šta ih tamo niko nezna,pa eto.A uz njih ide i dobra spiza,ona domaća,iz austrijske kužine,mmm šta je bilo lipo i slako i interesantno papati,i još zasitno za nefalit.O tome je vodila brigu domaćica,Gogina mater.
Ma skroz je zanimljivo,i neobično provesti vikend u tom gradu.Ali kraj našeg boravka obilježili smo odlaskom na četverosatni koncert IRON BUTTERFLY-a,CANNED HEATA i TEN YEARS AFTER-a.Šta smo se rasčagali,jaukali,vijali,lojili.Čoviče šta san se ježija na svirci,ajme.
I onda put pod noge i doma.
I evo me doma,boje san oma,na materinoj spizi

ulični bend

canned heat

in a gadda da vida
Post je objavljen 15.07.2005. u 09:58 sati.