"Po kršenju osnovnih ljudskih prava, Hercegbosanska županija je bez premca u Federaciji BiH"- Ovakve i slične konstatacije nisu nikakva rijetkost, a postale su sastavnim dijelom gotovo svih rasprava, pogotovo nevladinog sektora,još od onda kada je međunarodni posrednik za BiH Schwartz Schilling ovu istu županiju usporedio s crnom rupom.Ruku na srce, po mnogo čemu, ona je to tada u jednoj mjeri i bila, no stvari su se u međuvremenu drastično promijenile, tako da je danas, pet-šest godina poslije, ponavljanje istih teza o grubom gaženju ljudskih prava na ovim prostorima ne samo nekorektno već i krajnje bezobrazno.A da pojedinci i dalje ne žele istini pogledati u oči, da i dalje priču o ugroženosti svoga naroda u Hercegbosanskoj županiji ponavljaju kao papagaji, potvrda je i nedavni okrugli stol koji je u Livnu o poštovanju ljudskih prava organizirao Helsinški komitet za ljudska prava BiH. Tu je prije svega riječ o pripadnicima srpske nacionalnosti iz Glamoča, Drvara i Bosanskog Grahova. Naravno, i ovaj put "drvljem i kamenjem" uglavnom se išlo na županijsku vladu. U nekim slučajevima, čini se i potpuno opravdano, međutim, najveći dio istine se tom prilikom ipak prešućivao.
Naime, slušajući istupe tih ljudi, svatko tko nije upućen u stanje stvari, mogao je steći dojam kako su Srbi u svim svojim pravima zakinuti na ovim prostorima iz jednostavnog razloga što ne participiraju u ovdašnjoj županijskoj vlasti. Valjda kako bi to svakom bilo jasno, "zaigralo" se i na kartu konstitutivnosti u ovoj županiji.
Srbi, kazano je, nisu konstitutivni u Hercegbosanskoj županiji. To je zaista i istina. Oni nisu konstitutivni u županijskom Ustavu, ali u stvarnosti jesu. Imaju gotovo sva ona prava koja im kao konstitutivnom narodu pripadaju. Zastupljeni su u svim upravnim vijećima županijskih javnih poduzeća i institucija, imaju svoje ministre u županijskoj vladi, svoje zastupnike u županijskom parlamentu. I te kako su zastupljeni u pravosuđu, policiji. Potpunu općinsku vlast imaju u Glamoču, Grahovu i Drvaru. Ni u školskim nastavnim planovima i programima, također, nisu zakinuti. Jedino je, dakle, problem što srpska konstitutivnost na ovim prostorima nije došla do izražaja kada su u pitanju županijska obilježja.
Slučaj je to, također, i s nazivom županije. Sve ostalo je mimo ustava i ustavnih rješenja riješeno. I umjesto da se postavi pitanje kako to da su Srbi ostvarili svoju konstitutivnost mimo onoga što trenutačno piše u županijskom Ustavu, sve spomenuto se prešućuje.
Na istom okruglom stolu se, također, svjesno prešutjela i činjenica da su upravo srpski zastupnici u županijskoj Skupštini bili ti koji nisu digli ruku za smjenu jednog od županijskih ministara, Stipe Pavića, ministra za zdravstvo, rad, socijalnu skrb i izbjegle i raseljene osobe.
S druge pak strane, demagoški istupi onih koji igraju na kartu srpske ugroženosti u Hercegbosanskoj županiji na istom tom okruglom stolu su bili protkani i optužbama kako je umirovljenicima povratnicima iz Republike Srpske na ovim prostorima obustavljeno pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu. Pravi razlozi, naravno, nisu navedeni, jer bi se u tom slučaju oštrica kritike morala usmjeriti prema PIO Fondu Republike Srpske.
Sve u svemu, oni koji su najodgovorniji za stanje stvari u Hercegbosanskoj županiji rijetko kada istupaju u javnosti, ali i kada to kojim slučajem čine, onda su u defenzivi.
Frano MIOČ
Post je objavljen 14.07.2005. u 22:47 sati.